Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-179

í79. országos ülés I9ü7 június 19-én, szerdán. 465 radi, da radi u poslu, kojemu nije dorasao — brani mu se jedno sredstvo, sto je ovakovim skucenim radnicima za njihovu obranu moguce, asltsovo pasivne resistencije i strajka. Kad bi noitrgli tom ustanovom sj>rijeciti strajk i pasiv resistencija, mozda bi se jos dala i opravdati ta zakonska ustanova; ali ja pitain: zar straj­kuje jedan ili par ljudi i zar jjasivnu rezis­tenciju vrsi samo jedan ili par ljudi? Ne, to se cini ti masarna, pa mislim, da se ni óvom ustanovom nece moci na putstatiovomujedinomu sredstvu obrane prava slabijega protiv jacega. Necovjecna je i ustanova § 33 predloäene zakonske osnove, gdje se govori ob otpustu iz sluzbe za slucaj bolesti. Toliko humanosti morala bi imati drzava, zakonodavstvo moralo bi da pazi i na siromake, koji bez svoje krivnje ne mogu da sticu svakidanji kruh. Ovo su, kao sto sam u poeetku kazao, od mnogih ustanove, kője karakterisu predlozenu zakonsku osnovu kao necovjecnu i kao takovu, koja j)onizuje covjeka i skucuje njegova ljudska prava. Cudim se stoga da gospodin Vázsonyi nije imao kod ove osnove nicemu prigovoriti, nego nama Hrvatima— on kao demokrata nije se imao nego brinuti za nasu autonomnu Hrvatsku, nije imao protio nicega drugoga da ustane, nego samo protív one ustanove, koja govori o strajku i pasivnoj rezistenciji, te da je pace rekao, da se nada, daée se place radnika naredbanim putem uredeti i povi siti. Ja se cudim, da jedan demokrata nije imao nista drugo, da prigovori. Sto se tice naäih domacili stvari, ja mu imám odgovoriti, da cemo ih mi sami u urediti. Nas demokratizam je posve druge vrsti, nego ujegov mi svi na sirokim slojevima nasega naroda osnivamo buducnost narodnu i tima sirokim slojavima jíosvecujemo nasu paznju. I zadnji u nasim gradjanskim strankama je veci demokrata, nego gospodin Vázsonyi, koji si daje ovaj naslov kao lijepu etiketu na praznu nasu. Prelazim na onaj dio predlozene zakonske osnove, kod kojega nioram da govorim s naseg hrvatskog gledista, pa mi dozvolite da nagla­sim, kako mislim. da su one ustanove njezine. kojima se dira u pravo hrvatskog jezika i u temeljni drzavni zakón, naime u nagodu izmedju Ugarske i Hrvatske, dosle u dredlozenu zak. osnovu samo utlijed onih predsuda, kője vladaju u Vasemu druztvu i u vasim politickim krugovima. Izraza tim predsudama dao je g. Vázsonyi s jednom izrekom, u kojoj je sjiomenuo kralje­vinu Hrvatsku i Slavoniju kao partes adnexae. Necu mu odgovorati zakonom u zuci i nasim autorima, nego s njegovim autorom Deákom Perenzcom i njegovim djelom. »Denksclirift über das Verhältniss zwischen Ungarn und Kroa­tien«. Becko izdanje 1861. Knjiga je ta pisana njemacki, ali jer taj jezik nije drag ni vama ni nama, to sam doticno mjesto preveo na hrvatski, pa cu vam ga u hrvatskom prevodu KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. precitati. Na strani 27 te kujige stoji: »Ako ugarski zakón ove zenitje — Hrvat.Slav. i Dalra. — zove partes adnexae, ne razumijeva on pod time narinuti savez ili podredjenost, nego misli time takav savezni odnosaj na koji je Hrv. Dalm. i Slav. svojevoljno te na temelju zakona i zajednicke slo­bode s nama pristala. Ono okrivljivanje kao da bi mi s jedinjenje trijukraljevinasmatrali osvojenim, s negodovanjem odbijamo. Mi znamo, da nije osvojenje váza sadasnjega nasega odnosaja. Ovako, Yisoki sabore, odgovara na onu upadicu ... (Egy hang: Bessvjestica! na onu nespretno dobacenn rijec Vaszonja veliki vas muz Franjo Deák. Visoki sabore! Ove i slicne pojave, kője se do­gadjaju, kad se u skolama na zemljovidnimkartama oznacaje Hrvatska kao zupanija Ugarske, to su pojave, kője su doveke i do tóga, da je ova zakonska osnova u ovj forrni na stolu visoke kuce dosla. Dozvolit ce te mi visoki sabore, da obzi­rom na odnosaje prijateljsava, koji su od godine dana nazad zavladali izmedju madjarskoga i hrvatskoga naroda, odnosno madjarskoga naroda, te Hrbata i Srba u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, da obzirom na te srdacne odnosaje, koji su bili potrebani i vama i nama, izrazim sumnju, kao da se je htjelo ovm zakonskom osbovom podmetnuti nogu i vama i nama. Dozbolite mi, dakazem. daima netko treci nas zakednicki, nepeijatelj, koji se veseli, da se vi snama svadjate. Meni se cini, da je u inte­resu tóga trecega noga podmenuta nama i vama. Visoki sabore! ja cu upozoriti jos na nesto. llpozorit cu, da po nagodbi §. 91 10. medju zajednicke poslove sjjada i posta i brzojav i zeljeznice, pe se onda u §. 43. nagodbe usta­novljuje i administracija za te zajednicle poslove. Svakako je zajednicki posao ovo, o cemu sada ovdje radi, tlslijed tóga gospoda koja su sacinjavala ove zakonske osnove, a koji su zajed­nicki organi, imali su paziti koli na interese Ugarske, toli na interese Hrvatske, na zakonsko stanoviste i na jnava Hrvatske. Ja to zato sponii­nejm, jer da su oni svatili svoj polozaj, kao zajed­nicki organi, nebi dosle u osnovu ustanove, kője vrijedjaju negodbu i narodne osjecaje Hrvata. Upozorujem i nato, da po §. 44. dana je hrvatskoin ministru u zajednickom ministarstvu jedna vrlo delikatna zadaca. On ima veliku zadacu, da kao posrednik izmedju krune i ylade te naroda te ima pomno cuvati intimni odnosaj, koji treba da vlada izmedju ovik faktora. Misiim, gospodo, da c unajblazi izraz upot­rebiti, ako kazem, da je gospodim ministar za Hrvatsku valjda zatvorio bio svoje oci onda, kad je imao kodove za konske osnove da cuba one intimne njezne odnosaje, koji treba da postoje ne samo iz­medju vlade i vlade, nego i izmedju naroda i naroda. Visoki sabore! ne samo da moramo odbiti ovu zakonsku osnovu, nego moramo i prosvje­dovati proti njoj na temelju pozitivnog temeljnog 59

Next

/
Thumbnails
Contents