Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-179
179. országos ülés 1907 június 19-én, szerdán. 459 svoj posebni teritorij i u pogledu svojih unutarnjih poslova vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu. íz ovoga se dakle vidi, da one stvari kője mi vrsimo sada zajednicki, da smo te stvari prema potrebi iztaknutoj u §• 5. nagode prenjeli na zajednicu, prenjeli na zajednicko zakonarstvo i zajednicku upravu. Visoki sabore, prema ovakvom stanju stvari ne moze se govoriti, da su zeljeznice njeki posao, koji bi se morao sa gledista drzavnog jedinstva posmatrati. To je jedun zajednicki posao, kako ga ustanovljuje §. 9. nagode, a prema tomu ne moze za zeljeznice da postoji neki drugi jezik, bilo kao drzavni, bilo kao sluzbeni, nego onaj, sto ga propisuje §. 57. nagode, koji zahtjeva i odredjuje za organe zajednicke vlade kraljevine Hrvatske, hrvatski jezik kao sluzbeni. Visoki sabore! JSTe moze se dakle obzirom na jedinstvo drzave, a niti obzirom na jjostojeci zakón uztvrditi, da bi se moralo na zeljeznice uvesti magjarski jezik kao sluzbeni, a posto bi ta ustanova stajala u ocitoj oprieci sa nasim temeljnim zakonom, to mi nismo u stanju, niti mozemo za takav zakón glasovati. Ne samo, da mi ne mozemo za taj zakón glasovati, nego takav zakón nebi mogao nikada dobiti zakonske inoci, jer bi se tomu opirala jasna ustanova §. 70., da se odredbe ove nagode mogu mienjati samo onim putem, kojim su i donesena. Visoki sabore! Sa strane mojih vrlo postovanih predgovornika, s one strane visoke kuce izticalo se narocito, da bi jezik na zeljeznicama morao biti magjarski stoga, sto su to magjarske drzavne zeljeznice. Sto se tu zamisljalo pod magjarske drzavne, to ne mogu da znam, ali vrlo postovani nas poslanicki drug g. Nagy Ferenc razjasnio je to tako, da se pod tim ima razumjevati sluzbeni jezik, koji bi T vrijedio za cieli obseg zemalja krune sv. Stjepana, dakle ne samo za kraljevinu Ugarsku, nego ujedno za kraljevinu Hrvatsku. I bas stoga, sto su te zeljeznice upisane kao trgovacka tvrdka pod naslovom magyar állami vasutak, stoga da nebi mogao ni drugi jezik vaziti kao sluzbeni, nego magjarski, a ősim tóga, da to treba da bude i radi tóga, sto Ugarska, koja sacinjava 0 / 10 nase zajednice, a Hrvatska i Slavonija samo a /io zajednice, ima po njegovom nazoru kud i kamo vise prava zahtjevati, da njezin jezik sluzi kao sluzbeni jezik u toj zajednici. Visoki sabore, ja drzim da je ovo sasma neopravdano, jer nasa nagoda kao nas jedini temeljni zakón, na koju se ovdje mozemo osvrtati, o jednom drzavnom jeziku ne govori. Taj jezik drzavni, koji bi vazio za cieli obseg zemalja krune sv, Stjepana, nije u zakón uvrsten, nije na zakonu osnovan i mi se nebi mogli pomoci su zakanom u ruci, datodokazemo nimi s nase strane, ni vi s vasé strane. ISÍaprotiv u óvom zakonu jasno stoji, da se organi zajednicke vlade na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije imaju sluziti brvatskim jezikom kao sluzbenim. Prema nagodi ne moze biti u zajednici takvili cisto magjarskih institucija, kojc nebi imala ujedno i hrvatski karakter, i kője bi se sínjeié na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slayonije sluziti drugim jezikom kao sluzbenim nego li hrvatskim. Visoki sabore! Ova odredba sluzbene pragmatike stoji i tóga u jasnoj ojjreci s nasem temeljnim drzavnim zakonom, sto isklucuje namjestenje nasili domacih sinova na zeljeznicama. Jer cim se od nekoga zahtjeva, kao kvalifikacija za polucenje cinovnickog mjesta, da znade madzarski jezik, onda su iskljuceni svi nasi sinovi, koji u skolama ne uce madzarskog jezika, da u tu sluzbu stupe, i to ne samo u njezinim vrbovima, nego i u najnizim polozajima. Ovo je u ocitoj opreci sa ustanovom §. 46. nagodbenog zakona, §. 46. koji izricno kaze (olvassa): »Kraljevine Dalmacijp, Hrvatske i Slavonija pako na njihovo zabtjevanje osiguravaju se, da ce sred'isnja vlada tako cinovnike za hrvatsko-slavonske odsjeke, koji ce se kod iste sredisnje vlade ustrojiti, kao takodjer i one svoje organe, koji ce u opsegu kraljevinah ovih uredovati, obzirom na potrebitu strukovnu vjestinu, u koliko ío samo moguce bude, imenovati izmjedju domacih sinova kraljevina Dalmaci je Hrvatske i Slavonije.« Ja upravo, gospodo, kad govorim o óvom zakonskom jjredlogu o sluzbenoj pragmatici. koja stoje pred nama, imadem vise pred ocima povredu ovoga • §. 46. nagode, nego li samu povredu §. 57. Jer doista u samoj pragmatici ne stoji ntgdje. da se zahtjeva od zeljeznickih namjestenika, da ureduju madzarskim jezikom, jer to — kako u obrazlozenju kaze — vec odredjuje zakón o sluzbenom jeziku, ne trazi se madzarski sluzbeni jezik, vec se trazi samo od namjestenika, da znadu magjarski jezik, da »magyar nyelvet birja«. Ovo, je kvalifikacija, a ta kvalifikacija iskljucuje skoro sve sinove kraljevine Hrvatske i Slavonije is zeljeznicke sluzbe. Sinovi kraljevine Hrvatske i Slavonije mogu jiostici najvise zbanje," mogu se upesti do najvisih casti i u vojnistva i u civilnoj sluzbi, ali zeljeznickim namjestenicima niti najnize kategorije ne mogu biti. I prema tomu ova zakonska ustanova. govorila oua o sluzbenom jeziku ili ne, stoji u ocitoj opreci s §. 46. temeljnog drzavnog zakona, pa se radi tóga narocito protivimo, da se ustanova takova sadrzaje u ovaj zakón uopce uvrsti. Ima jos jedna okolnost na koju mi je upozoriti, a to je ova: Ako bi se doista stavili na stanoviste vasé, na stanoviste to, da zeljeznice uopce nijesu javno-pravna institucija, da zeljeznicki namjestenici uopce nijesu javni organi, kad bi se na to stanoviste stavili, i kad bi uzeli doista, da po §. 9, nagode nije odredjeno drugo. 58*
