Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-178

178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. 407 ucinjeno krivo i ako moze dopinieti nova dokazala za svoju nekrivnju, dokle je ova ustanova hvale vriedna, dotlo je rok od godine dana, u kojem se moze traziti obnova disciplinarnoga postupka, bezuvjetno prekratak. Misiim gospodo, da godina moze brzo proci i da se nova dokazala nemogu za tu prvu godinu náci, pace obratno, da se nova dokazala redovito mogu pronaci nakon dűlje vremena, pa zato, ako bi se veó stavljava vremenita graniea za reviziju postupka, to bi se vrijeme moralo na dűlje odmeriti. Visoki sabore! — Ustanova § 50 predlosíene zeljeznicke pragmatike spominje medju inim — necu citati citavog paragraf, da ne zlorabim strpljivost visoka kuce, — spominje i to, da oni clanovi i oni nainjestenici, koji su radi sluzbovnog prekrsaja podpadajuceg pod toc 3 § 33 na temelju ovoga paragraf a odpusteni iz sluzbe, kao poticatelji i razdrazitelji ili kao clanovi' organizacionaga odbora, nemogu se vise u obtíe primiti u sluzbu zeljeznica. Göspodo, ja ovo spominjem zato, jer drzim, da je ovaj pasus kao neki »bau« »bau« za namjestenike zeljeznicke, i da ova ustanova ide zatim, da vec u napried kaze: »ne moj ni pomisliti, ti zeljeznicki kompetente, ikada na strajk ili pasivnu resistenciju, jer ako te mi uhvatimo, biti ces odpusten bez ieega daljnjega, a ne sanjaj o tom, da cesikada vise u zeljeznicku sluzbu primljen bitik Ja se ovdje moram s vratiti na jnámjetbu g. ministra Kossutha, da su naime äeljeznice privatna poduzeca drzave, da ih drzava pace moze privatnicima prodati. Ja vas pitam, kad mi imamo pred ocima ovu tvrdnju g. ministra, kako mozete siliti jednoga privatnika, koga on moze smije, a koga on nesmije primiti u svoju sluzbu? (Helyeslés és taps a jobbközépen.) Privatnik mozda se ne boji strajka svojih ljudi jer ih ne sapinje u verigeraznih zakona, a bolje ih piaca, pa zasto da on ne bitmio u sluzbu primiti jednoga takovog odjjustenika, koji su obicno najbolji i najspremniji ljudi !j Ja to spominjem samo zato jer, se ova pragmatika odnosi na sve zeljeznice^na podrucju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske, bez obzira cije su vlastnitítvo! Gospodo! Ja bi mogao jos spomenuti ustanovu § 51, koja govori o izstupu a narocito onaj pasus, gdje se kaze, da istupu ima mjesta u slucaju dokazane nesposobnosti za sluzbu u vrijeme od godinu dana. Gospodo moja! Ova ustanova opet je tako nej ásna, te ja u njoj vidini takóvu igru rieci, da to nemogu mimoici, a da neiztáknem. Ovaj dio zakonske esnove cini na mene dojam, kao da se ovdje ustanovljuje, kako se kod nas véli, neki dobrovoljni iztup »pod moras«. Ovdje se nepita, koji su razlozi, tomu, da je netko tecasjem gadine za sluzbu, nesposoban ne^-- se jednostavno konstatuje, tko bude kroz godinu dana nesposoban za sluzbu, taj treba da iztupi. (Zaj. Elnök csenget.) Spomenut mi je jos ustanovu § 54 zakonske osnove, jer ona sa prije navejenim ustanovama po momn azoru sadrzava jednu anomaliju. U tom paragrafu kaze se, da treba brisati »bez svakog dalnjeg postupka« »ureda radi« iz staleza one: , . . i sad se nabrajaju najtezi sluzbeni prekrsaju koli nőse za sobom posljedicu odpusta. Ja drzim da se najtezi prekrsaji, jer se oni kvalificiraju i kazne najtezjim disciplinarnim kaznama, da se trebaju bas oni najsavjestnije ispitati, da se vidi. jeli istinito ono, cime se doticnik krivi i jeli on doista kriv, a ova zakonska ustanova odredjuje, da se u slucaju ovdje navedenih najtezjih sluzbenih prekrsaja ima namjestenik bez svakog dalnjeg postupka ureda radi brisati iz staleza. Gospodo! bez redovitog disciplinarnog suda, mislim, da se ovako tezke kazne, kao sto je odpust iz sluzbe, nebi smjele nikomu ni za koji slucaj nametnuti. Visoki sabore! Predlezeca zakonska osnova, kako vidim razdieljena je uvpoglavlja i sadrzava u § 1—3 obcenite ustanove, u poglavlju drugom ustanove o kvalifikaciji, naime sto treba onaj, koji kani kompetirati za sluzbu zeljeznickog cinovnika. Trece poglavlje, kője bi se meni cinilo najvaznijim, govori o »pravima« i »duznostima« namjestenika. Tője jedino poglavlje, gdje se uz duznosti namjestenika govori i o »pravima« namjestenika, jer dalnja poglavlja govore o disciplinarnim sudovima o sluzbenim prekrsajima i disciplinarnim kaznama itd, Ja procitavsi to trece poglavlje zakonske osnove o »pravima,« nehotice sam se prenuo, kad sam vidio da od dvadeset paragrafa, sto ih sadrzaje to poglavlje ima cetrnaest paragrafa, koji pocimaju s riecima »namjesteniku je duznost«. Tih sestnajst paragrafa nőse na prvomu mjestu istaknute rieci, nőse oznaku duznosti namjestenika, A gdje ju »prava« ? Valjda u ostalih sest §§-ä! Od ostalih paragrafa spomenuti cu § 14, koji je .s kroz i skroz indifei-entan, jer govori o nacinu, kako se podnose izvjesca na visu oblast § 12 kaze, da se namjestenik ima »pravo« prituziti, kada je kaznjen, ab stim pravom nije skopcana moc njegove prituzbe, koju on podnosi protiv nepravedno izrecene osude. § 25 sadrzaje za zeljeznicke namjestenike pravo »nade,« da, ce mu biti beriva naposé uredjena, ali to pravo nade daje mu se samo za to, da ga se moze pripraviti na odbitak njegove place, sto je odma sadrzano iza tóga u istomu §-u, kako mu je pruzena nada, da ce biti regulirana njegova prava! § 26 dopusta i podijeljuje zeljeznickom namjesteniku »pravo« odmora, na kője drzim, da imade pravo svaki covjek vec iz fizickih razloga. I tu vidim jedno j>rotuslovje, kője