Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-178

178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. 399 talom, visoki sabore, rijeseno vec nakon nagodbe u zak. cl. I. :1879 zajednickoga hrvatskougarskoga sabora u savezu s naredbom hrvatske vlade odjela za ugutarnje poslove od 9. sijecnja 1886 broj 25.082, prema kojima — savezno sa §. 2. zakona od 30. travnja 1880 — postoji samo drzavljanstvo ugarsko-hrvatsko, níposto pako samo drzavljanstvo ugarsko obzirom na nas kao kraljevinu Hrvatsku. Visoki sabore! Ősim povrede, sadrzane u nazivu ugarskog drzavljanstva Elnök (csenget): Ismételten figyelmeztetem a képviselő urat, bogy ilyen közjogi fejtegetésekbe itt nem szabad bocsátkozni, téves tanokat nem szabad hangoztatni, mert a magyar állampolgárság egy és ugyanaz. (Igaz! Ügy van!) Az állampolgárság az 1879 :L. törvényen alapszik, a melyet O felsége a magyar király szentesitett s a mely egynek mond minden állampolgárt, akár drávántúli, akár dráván inneni. (Igaz ! TJgy van t) Ezért másodszor figyelmeztetem a képviselő urat, hogy ilyen közjogi fejtegetésektől tartózkodjék, mert különben elnöki jogom szerint fogok eljárni. (Helyeslés.) Molnár Jenő : Most a vasutasokról van szó! (Igaz! Ugy van!) Szunyog Mihály: De hát obstruálni nem lehet másként! (Derültség.) Lukinic Edmund: Visoki sabore! Ja cu preci in medias res, pa cu se osvrnuti na ustanovu § 4. zeljeznicke pragmatike, gdje se kao bitni uvjet kvalifikacije zahtjeva znanje madzarskog jezika. Moji su vrlo stovani drugovi, prém da ih je malo govorilo, vec u najtanje tancine razlozili ovu povredu, sto ova osnova u ovoj ustanovi sadrzava za nasu domovinu, kraljevinu Hrvatsku, i ja mislim, da ne bi imao nista u tom pogledu da dodam. ISIu, gospodo moja, bas kod pitanja jezicnog, mislim, da ősim tendencije povrede drzavno pravne postoji i jedna druga tendencija, koja je ne samo protupravna nego i orofucovjecanska. To je tendencija konkurencije. Kod potrazivanja kruha. Visoki sabore! Po ovoj zakonskoj osnovi, koji ne zna madzarskog jezika ne moze biti primljen u zeljeznicku sluzbu. To su Hrvati, koji ne znaju rnadzarski i kojima ce uslijed tóga biti ne moguce uci u zeljeznicku sluzbu. Mene je na tu misao tendencije konkurencije kodpotrazivanja kruha naveo govor preuzvisenog gospodina ininistra trgovine, iz kojega sam razabrao jednu statistiku o onim zeljeznickim cinovnicima, koji su namjesteni na teritoriju kraljevine Hrvatske, a iz kője sam uvidio horentan broj zeljeznickih namjestenika u nasej domovini. Zahtjev znanja madzarskog jezika, koji vi stavljate iniape za nas Hrvate dvije vrlo lahko prozirne svrhe. Jedna svrha je ta, da se uslijed ne znanja madzarskog jezika sa strane Hrvata mogu sto laglje i sto uspjesnije na teritoriju kraljevine Hrvatske, na onim zeljezníckim mrezama, kője se prostiru na tom teritoriju, namjestavatí Madzari, a s druge strane, ako bi se koji Hrvat usudio, da posegne za tim gorkim kruhom, sto mu ga nudi teska zeljeznicka sluzba, (Zaj. Elnöh csenget.) da mora onim casom, taj gorki kruh zasoliti vlastitim madzariziranjem svojim, zapostavl jen jeni svojega materinskoga jezika pred jezikom magjarskim. Visoki sabore! Ako se misli, da vi mozete, posizuci za pravima kraljevine Hrvatske, kője imadu politicko moralnu vrijednost, istodolno jjosizati i za pravina, koja imadu materijalnu i realnu vrijednost, dráim, da se i nama ne moze poreci pravo, da istodobno branimo jedno i drugo prava nase domovine, da, branece nas materinski jezik, tu najvecu svetinju nasega navoda istodobno branimo nasemu narodu i onaj komadic gorkoga kruha, kojimu se na ovakav nácin, kakav sadrzaje ova predlozena zakonska osnova, nesmiljeno otimlje. Visoki sabore! Ja vrlom zalim, sto nisam mogao dosele osobno prísustvovati ovoj raspravi u óvom visokom, saboru. Stanoviti ljudi iz stanovitih razloga — a od tih razloga bit ce valjda jedan najjaci taj, sto se vazda borim za istinu i za pravo, sto se uvijek u mom citavom zivotu drzim ovih nacela, sto ih ovdje izticem, sto ista ova nacela ispovijedam i u svojoj domovini — provociralisu jedan dogodjaj, koji me je prikovao kod kuce uz moj zvanicni posao, te se kroz citavo vrijeme ove debate nijesam mogao od kuce od posla da otrgnem, i to ne radi probitaka osobnih mojih, nego radi probitaka onih, koji su svoje interese povjerili momu nastojanju i mojoj savjesti. Zalim, sto nijesam mogao ovdje osobno prisustvovati ovoj raspravi, vec sam bio prinuzdem, da iz daleka, iz suhih i sbijenih a cesto i nevjerno donesenih novinarskih izvjestaja pratim tok ovih dosadasnjih rasprava. Sto to znaci ovako pratiti ovaku jednu vaznu debatu, znade svaki od nas! No koliko god sam visoki sabore, morao da si stvorim sliku lo dosadasnjoj debati iz ovih suhih okljastrenih izbijenih novinarskih izvjestaja, ipák sam primjetio njesto, da naime svi oni razlozi — a tih ima jako puno — s kojih se s protivne strane, sa strane vasé nastoji ovu na stolu visoke kuce lezecu zakonsku osnovu opravdati, prikazati ju kao dobru, kao zakonitu, da svi ti razlozi kulminiraju u glavnom u tri tvrdnje,, kője poticu s one strane visoke kuce. Te tri tvrdnje jesu: 1. da je pravo »ugarske drzave« na rnadzarski jezik na zeljeznicama, jer da su drzavne zeljeznice privatno vlastnistvo ugarske drzave, njezino privatno poduzece, pa da namjestenici kod tóga privatnog poduzeca drzavnog nemaju znacaja javnih drzavnih cinovnika, veé karakter skroz privatnih sluzbenika. 2. Druga je tvrdnja, visoki sabore, da po-