Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-178
178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. 397 za podkriepu vasih tvrdnja, kője ste dosada u ovoj debati iznieli. íz nagode, koju sam bio slobodan spomenuti sliedi, visoki sabore, da kraljevina Hrvatska ima svoj posebni drzavno politicki teritorij; sliedi, da kraljevina Hrvatska ima svoj posebni politicki narod; iz nagode slijedi, da kraljevina Hrvatska imade svoje posebno zakonodavstvo; iz nagode slijedi, da kraljevina Hrvatska imade svoju posebnu vladu; iz nagode slijedi, da kraljevina Hrvatska imade svoj posebnu sabor, iz nagode slijedi, da kraljevina Hrvatska imade svoj posebni drzavni jezik, koji u svim domacim, autonomnim, zasebnim poslovima i granama, a tako i u svim zajedniekim poslovima i granama izkljucuje uporabu svakog drugog jezika. Iz nagode slijedi, visoki sabore, da kraljevina Hrvatska ima svoje posebno zastujDstvo, koli naprama kraljevini Ugarskoj, toli naprama ostalim zemljama stojecim vladoni Nj. Velicanstva. Gospodo! Ja cu biti sloboda oznaciti one ustanove nagode, kője to sadráavaju zato, da se nebi mozda kazalo, da to nestoji; a nuka me nato i okolnost, sto sam opazio za vrieme ove debate, da se mimo tóga, sto se zakonom u ruci snaze strane dokazuje, citirajuci ustanove oveg zakona, ipák véli, svasestrane da to nije istina i da to ne stoji! Sto sam bio slobodan gore uztvrditi, dokazuje ustanova § 59 nagode, koji glasi (olvassa): »Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politicki narod, imajuci svoj posebni teritorij i u pogledu nutarnjih svojih poslovab vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, ustanovljuje se nadalje, da se zastupnici is tih kraljevina tako na zajednickomu saboru kao i u delegaciji mogu sluziti jezikom hrvatskim«. Na u savezu s ónom, sto sam prije kazao, visoki sabore, u savezu s onim oznakama, koja navodimo kao oznake drzavo pravnog karaktéra kraljevine Hrvatske stoji i ustanove § 34 nagode, koja véli (olvassa) : »Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija biraju svoje zastupnike na zajednieki sabor iz sredine vlastitoga svoga sabora i to za cielo ono vrijeme, dokle traje zastupnicka vlast zastnpnika zajednicke zastupnicke kuce. U slucaju, ako bi medjutim razpusten bio sabor kraljevina Dalmacije Hrvatske i Slavonije, ostaju njihovi zastupnici na zajednickom saboru, tako dugó, dok novo sazvani sabor nebude izabrao druge zastupnike.« U savezu s gornjim stoji ustanova § 47 po kojoj (Olvassa.): »Glede svih onih predmeta, koji óvom nagodbom nisu priuzdrzani zajednickomu saboru i sredisnjoj vladi pripada kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji pravo samouprave (autonomije) tako u podrucju zakondavstva kao ivrstbe.« U savezu s gore recenim, stoji dalnja ustanova § 48 (Olvassa.): »S tóga razloga u djelokrug podpune autonomije kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije spada zakonarstvo i uprava u svih poslovih nutarnjih, bogostovja, nastava i j)rave sudja amo racunajuc sudbenost u svih mólba, izini sudbenosti glede pomorske koga prava.« Gospodo! U savezu s gorujim stoji ustanova § 56 i 57, koju da necitiram, samo cu spomenuti da sadr-zava, da je u svem kolikom obsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije sluzbeni jezik hrvatski. Isto tako § 58 podkriepljuje moju trvdnju, da je za organe zajednicke vlade sluzbeni jezik hrvatski, koji je nama za garantovan ne samo u autonomnim poslovima, nego i u zajedniekim poslovima, gdje je svaki drugi jezik izljucen, sto podkriepljuje i § 57 i 58 koji vele, da se spisi i predlozi na hrvatskom jeziku sastavijeni i iz kraljevine Hrvatske i Slavonije na zajednicko ministarstvo podneseni, imadu riesavati na ónom jeziku, na kojem su i doneseni, naime u hrvatskom. Moju tvrdnju podkriepljuje i § 60, koji glasi (olvassa): »Na zajednickom saboru stvoreni i podpisom Síj. c. i kr. Apostolsko Velicanstva providjeni zakoni izdavat ce se za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvatskom i odaslati saboru tih kraljevina.« Visoki sabore! Uz ono, sto sam naveo kao oznaku drzavnu za kraljevinu Hrvatsku izvirucu i sama nagoda podkrielpljuje moju tvrdnju i ta ustanova §-a 60. nagode, jer ne samo da je autonomno zakonarstvo vezano na sluzbeni jezik hrvatski, nego je na hrvatski sluzbeni jezik vezano i zakonarstvo zajednicko, jer po ustanovi § 60 nagodbenog zakona, imadu se zajednieki zakoni za Ugarsku u ugarskom izvorniku sastavi jati, a za Hrvatsku u hrvatskom izvorniku u tom izvorniku predlagati na sankciju i dojaviti saboru kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u hrvatskom izvorniku. Visoki sabore! Ako slijedimo dalje misao, koju razpravljamo, naime misao o oznakama drzavo pravnim kraljevine Hrvatske i ako slijedimo dalje kontekst nagode, naici í.cemo na dalje oznake drzavo pravne za kraljevinu Hrvatsku. U ustanovi § 2 nagode vidite, da kraljevina Hrvatska ima svog hrvatskog kralja. U istoj ustanovi § 2 nagode vidimo, da kraljevina Hrvatska ima svoj posebni ustav, vidimo visoki sabore, da posebni hrvatski ustav biva garantovan, biva zajamcen j> ose bnom krunitbenom zavjernicom, koja se za kraljevinu Hrvatsku naposé u izvorniku u hrvatskom jeziku sastaviti ima. Visoki sabore! Kad sve ovo, sto sam imao cast da kazem, kad sve to tako stoji, jer kako ste vidjeli, gospodo moja, ono sto sam uztvrdio sam na temelju onoga, sto stoji u zakonu, uztvrdio sam drzeci u ruci zakón i citajuci zakonske ustanove, onda mislim, da nijedan objektívan covjek, da nijedan covjek i najobicni-
