Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-176

176. országos ülés 1907 június 15-én, szombaton. 327 Nu nije to samo glede liecnika, nego ce to valjda vriediti i za ljekarnike, pa ce se i od njih zaht jevati, da moraju znati magjarski, jer i oni davaju zeljeznicarima liekove, a onda ce valjda ljekarnici morati drzati jednoga magistra i ljekarnika, koji magjarski govori, da se tako mogu izkazati, da imaju jednoga eovjeka, koji znade magjarski. Eto tako daleko ide ova zakonska osnova. (Zaj. Halljuk!) Zato gospodo néma smisla, ovakova sta metnuti u rakonsku osnovu. Ta za Boga mi nismo strani ljudi. Mi moramo megjusobno jjostivati nas jezik, kao sto mi magjarski, tako i vi hrvatski, a na ovaj nácin, ako ovo ostane u zakonu moglo bi doci do neprilike da vasi zeljenicari nebi mogli imati u jednom gradu liecnika za sebe, jer se nebi nasao liecnik koji znade madjarski, a to nebi bilo u redu. Éber Antal: Nem bálijuk a szónokot! Hangosabban! (Halljuk! Halljuk,!) Elnök : Kérem a szónokot méltóztassék bangosabban beszélni. Modrusan Gustav: Po ovoj zakonskoj osnovi morali bi liecnici magjarski da propisuju liekove, a liekarnici da podnasaju magjarske racune, a tomu nisu ni jedni, ni drugi vjesti, a niti moraju biti vjesti, jer i onako, sto daju, dajn znatan i veliki pojrast. Éber Antal: Egy szót sem ballani! (Ehiök csenget.) Modrusan Gustav: Takovi su propisi, kako rekob da se moraju racuni magjarski podnasati, a dosada znam, da se nije nato pazilo. Éber Antal. Hangosabban! Ez diskurálás, ez nem beszéd! Elnök: Kérem, bangosabban! Modrusan Gustav: I ja sam ovakove racune podnasao brvatski, a i ravnateljstvo je hrvatski dopisivalo, bar je tako dosada bilo, a ako bude ova zakonska osnova uzakonjena, ne znam, hoce li i onda ravnateljstvo u Zagrebu htjeti dopisivati u hrvatskom jeziku. Véli se doduse u osnovi, da se trazi poznavanje brvatskog jezika od onih, koji su na obcenje sa obcinstvom upuceni. Éber Antal: Halljuk! Halljuk! Hangosabban ! STe kímélje a torkát! (Mozgás.) Elnök (csenget): Kérem a szónokot, tessék folytatni a beszédét! Modrusan Gustav: Ja sam to primjetio za to, jer je potrebno da se i to" znade, da se mozemo po tom ravnati, jer moze i mene njetko pitati, kad sam vec o tom ovdje u saboru govorio, kako stvar stoji. Htio bi naprimjer njetko kao liecnik üi inzinir stupiti u zeljeznicku sluzbu, ali ako se bude zabtjevalo znanje magjarskog jezika, onda to ne moze tako lakó uciniti. Zar vi mislite, da éete náci toliko svojih ljudi, koji ce sve ove sluzbe kod zeljeznica u Hrvatskoj obavljati moci. Vidite, kakav je to nesmisao, koji dolazi u ovu zakonsku osnovu. líu to je samo malenskost. Ima u ovoj zakonskoj osnovi zaliboze mnogo tóga gdje, cini mi se, da ona gospoda, koja su sastavljala ovu zakonsku osnovu mozebiti nisu mislila na sve zle posljeolice, kője bi mogle izaci iz ove osnove, kad bi ona recimo postala zakonitom, Kako sam vec prije rekao govorilo se ovdje, da zeljeznicki cinovnici nisu drzavni namjestenici, ali kad j>ogledam §. 7., gdje je za zeljeznicke namjestenike propisana prisegai to sluzbenaprisega, koja glasi (olvassa): »Ja zakljnjem se svemogucim Bogom, da cu Njeg. ces. i. Apóst. kr. Velicanstvu, vladajucoj kuci ISTjeg. Velicanstva, ustavu zemalja ugarske sv. krune, u ma kakovim odnosajima vjeran ostati, zakone, zakonite odredbe i sluzbene propise savjestno i vjerno obdrzavati, javne interese i interese sluzbe vazda pred ocima drzati, svojim predpostavljenim se pokolavati i njihove naputke tocno izpunjavati« it. d. Kad pogledamo ovu prisegu, zar to nije prisega za drzavne cinovnike. Zar privatni cinovnici u obce igeije polazu ovakovu prisegu. (Zaj. Elnök csenget.) Meni se sve cini, da se sjedne strane priznaje, da zeljeznicki cinovnici jesu drzavni cinovnici, ali kad vam to ne dolazi dobro, onda nepriznajete da su zeljeznicari drzavni cinovnici, makar tim dosli i u oprieku sa temeljnim zakonom i makar se morate bojati, da cemo mi Hrvati zahtjevati da se temeljni zakón postuje. Za to ste vi htjeli, da nas s jeclne strane ublazite i donekle kazete, kao da bas nije to tako misljeno i nastojite nam raznim argumentima dokazati, da su to privatni cinovnici uzjDrkos jasnog slova zakona, jer §. 9. nagode broji zeljeznice medju zajednicke drzavne institucije, a onda i cinovnici tih institucija moraju biti drzavni, a ne privatni, cinovnici i onda je za njih kod nas sluzbeni jezik brvatski. Ali vec i sama prisega jasno svjedoci, da su to drzavni cinovnici. Kad bi i zeljeznice bile privatno podzece drzave, ipák bi se morao postivati zakón, koji véli, da se u Hrvatskoj imadu namjestati samo Hrvati i da je hrvatski jezik u Hrvatskoj sluzbeni. (Az elnöld széket Rakovszky István foglalja él.) Idemo dalje §. 12. glasi ovako (olvassa) : »Ako namjestenik drzi, da mu jekojomodredbom predpostavljenika nanesena, moze proti tomu kod neposrednoga vrhovnictva vise molbe u roku od 15 dana podnieti ustmenu ili pismenu prituzbu, koja ali ne moze preciti, da se povrednom drzana odredba ne provede. Sa prituzbom i molbom, koja se tice sluzbenog posla neka se prodredjenik usmeno ili pismeno neposredno bez upotrebljenja vanjskih posrednika obrati na svog predpostavljenika, koji je duzan saslusati ga, sto prije odredbu uciniti, a u koliko predmet a njegov djelokrug prekoracuje, predmet u svrbu preiziptanja i