Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-176

176. országos ülés 1907 június 15-én, szombaton. 325 nicku sluzbu i svrsili su naturu, koja se zahtjeva, ali se od nih zahtjeva da moraju ici u Madzarsku i tu svrsiti jos neku skolu. Nasi inladiéi rado bi se posvetili toj sluzbi no nisu toliko vjesti inadzarskoni jeziku, pa moraju najprije u madzarsku. No jezika ne mogu svladati i nauciti u dTa-tri mjeseca. Do sada mislim da su uopce postojala dva mjesta za Hrvate na takovom tecaju a minisfar Kossuth obecao je da ce biti do 30 mjesta. Ali sto to vrijedi ako se ovako postupa i ako se u zakón unasaju ovakove stvari kao ovdje. Po óvom zahtjeva se, da znade prije i te kako dobro madzarski nego moze da postane cinovnik na zeljeznici. Time se onemogucuje Hrvatima da dodju u zeljeznicku sluzbu. Ja poznani mnoge nase cinovnike pa znadem da su vrlo dobri i sposobni, pa ne znam za sto da se ne izvrsuje §. 46. nagode. To bi bilo i u smislu naredbe ministra za komunikacije od 16. prosinca 1876. broj 19.529., u kojoj stoji, da se nitko ne moze primiti u zeljeznicku sluzbu tko ne zna hrvatski. Protivno odredjuje jedna naredba zeljeznicke direkcije od ozujka 1888. proti kojoj je i hrvatska zemaljska vlada reklamirala, neka se upute einovnici, da je njihov sluzbeni jezik u Hrvatskoj izkljucibo hrvatski. To je narocito za zeljeznicke cinovnike priznao i Széll 27. sijecnja 1893. u velikanskoj kuc'i, koji je rekao sljedec (olvassa) : »Es ottan van az, hogy ők beszélhetnek horvátul a delegáczióban, beszélhetnek horvátul az országgyűlésen és az ő egész territóriumukon a közös orgánumok mindegyike, akár pénzügyi tisztviselő, akár vasúti tisztviselő, akár pedig honvéd jogosítva', van használni a horvát nyelvet, nem jogosítva, kötelezve van, mert más nem használhat.« Po tom gospoclo morali bi vi nastojati, da se Hrvatskoj osnoju ravnateljstvo u Zagrebu za sve hrvatske zeljeznice, i da se osiguraju za nase zeljeznicari hrvatske skole onako kako je to kod poste i brzojava, pa dase time pruzi nasini ljudima prilika, cla bi mogli doci u zeljeznicke sluzbe. Budite uvjereni, da bi nasi ljudi u Hrvatskoj prometu mnogo vise koristiti mogli nego vasi ljudi koj ne razumiju na nasim seljeznicama nasega jezika. Napokon cu i to spomenuti, da je ministar Baross 19. veljace 1890. kad se ustrajala u Zagrebu madzarska skola radi radnika koji su dosli u strojarnicu izjavio, da to ne ce biti za dugó, nego samo dotle, dok se tolikih sposobnih ljudi n Hrvatskoj nadje koji ce moci tu sluzbu preuzeti. A vidite, jos i dana tobozé néma Hrvata koji bi kao radnik u strojarnici mogao radi ti. Gospoda nemojte misliti, da ce vasa djeca od madzarskih roditelja koji su u Hrvatskoj za to postati veliki Hrvati ako ce ici u nase skole, ili da ce mozebiti zaboraviti svoj materinski jezik. Bvo gospodim Nagy u Madzarskoj zivi a pritom ipák dobro znade hrvatski jer je rodje u Slavoniji, a vidite velike je Madzar i professor ovdje na univerzije, zar njemu to skodi da znadi hrvatski? Zar bi skodilo djeci vasih cinovnika u Hrvatskoj ako bi govorila hrvatski. Zar ce ih to za to otudjiti svojem jeziku? Ja imadem u svojoj vlastitoj kuci vise madzarskih radnika na stanu, pa djeca njihova sa ostalom djecom medjusobno hrvatski govore, ali sa roditeljima madzarski. Polaze u nase skole. Zar mislite da ce zaboraviti za to madzarski jezik? Ako takovo djete pitam sto je, on kazat ce mi, jer im roditelji pripadaju ovamo u TJgarsku, da je Madzar. Zar ce im skoditi ako idu u hrvatske skole i ako znadu hrvatski. A vidite gospodine Xagyu kako se u tom pogledu u Madzarskoj postupa. Pogledajte i Medjumurje i Bijeku, gdje ima 20 tisuca nasih ljudi a nijedne nase skole. A mi vidite za vasih nekoliko radnika moraino dopustiti, da djeca imadu madzarsku skolu. Za to ne treba ovdje iznasati kao da su Hrvati jn-otivni madzarskim skolama ili moze biti madzarskom narodu. Cemu to, zar ne bi mogli biti u slozi i jedni i drugi. Zar ne bi bilo bolje, da i Madzari uce brvatski a i Hrvati bi onda madzarski ucili, pa ne bi tada trebali njemacki razgovarati. Vidite gospodo, to je ona pogubna j)olitika, jer se je htjela uvadjanjem tih zeljeznicara u Hrvatsku na neki nácin maío po malo provesti madzarizaciju. To ne vodi do nicesa. Samo u ljubavi i slozi Madzara i Hrvata nasa je buducnost. Vi ceté to gospodo uvidjeti. Samo ne bi zelio, da mozda j)rekasno uvidite. Dok ja nisam dosao u ovaj visoki sabor nisam nikada znao, da su ovdje nasi ovnosaji tako malo poznati, i da vasi ljudi tako rekuc ni pojma nemaju o nasem jeziku, o nasem narodu, o nasem zivotu, o| nasem gradovima i o citavom nasem drzavno pravnom polozaju. No zar je cudo, da politicke prili nisu izmedju nas i vas u dovoljnoj mjeri razvita, kad se nije radilo onako kako bi trebalo. Zar je narod hrvatski sudjelovao kako bi trebalo kod stvaranja, recimo i same nagodbe? Zar je cudo, da se nadje politicara, koji su jjroti nagodbi i kazu, da tu nagodbu nije hrvatski narod utanacio nego da je silóm stvoreno. Nagy Ferencz: Tako se ne smije govoriti! Modrusan Gustav: Ja govorim ono sto jest, a vi ceté sigurno kao dobár politicar i jirofessor znati, da je tako bilo. Vi mozete eventualno i drugacije tumaciti, ali kad bi covjek pred sebe uzeo sve spise rasprava sto su ih regnikolarni deputacije medjusobno imali, i sve one govore, onda bi moze biti uvidio, da ima mnogo tóga, sto malo cudno izgleda. Zagorac Stejpan: Nije bila ni krajna zastupana! Modrusan Gustav: Ja bi o zeljeznivama imao jes mnogo tóga pripovi jedati, tako na primjer bilo bi neobhodno potrebno da je na