Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-176

322 .176. országos ülés 1907 június 15-én, szombaton. Ja se sjecam dobro, kad sam bio poslanik u hrvatskom saboru, pa se dogadjalo, da je na nekoliko dana morao biti tamo zatvoren sabor, jer sn oni prijacuji zastupnici morali iti u Pestu, da sa svojim glasovima spase koji zakón, da bude od osnove stvoren zakón. I imade ljudi, koji danas takovom njihovoni radu odobravajxi i öudite se nama, da i mi danas nismo takovi. Vidite gospodo to i takovo politicko stanje biloje jako neproinisljeno i stetno i po vas i po nas. Elnök (csenget): Csendet kérek ! Modrusan Gusíav: Mi nismo dosli ovamo iz objesti, da mozda ovdje klimamo glavania, nego da radimo za slobodu vasú i nasu. Mi smo dosli u ovaj sabor puni nade, kad smo vidili, da su drugi drzavnici danas na óvom nijestu, jer smo vidili, da su tu ljudi, koji su mnogoi mnogo trpili i pretrpili, dok su dosli do slobode, pa smo mislili, da ce cjeneci slobodu svoju znati cjeniti i nasu slobodu, da ceté znati cjeniti to, da smo i mi mnogo i mnogo pretrpili, da smo dapace i krvi proliti, da nesto za svoj narod ueiniti mozemo; mislili smo, da cemo s vama u slogi, zajednici i ljubavi provesti ono sve, Sto treba za dobrobit i Madjara i Hrvata. Vidite, kad smo mi dosli prvi put u ovaj sabor, mislili smo, da cemo mi ovdje naici na ljude, koji ce biti sasvim drugaciji, nego su prije bili. Nama za ono vrijeine nije bilo na misli kakova drzavopravna pitanja iznositi. Dosli smo ovamo i dali smo nasu deklaraciju, da radimo i mi i vi za slobodu nasu a tek onda, kad si osiguramo i mi i vi sve ono, sto svaki narod za svoj zivot treba. onda tek da se onako u ljbavi i prijateljstvu razgovaramo o pravu i zakonu i da branimo^ svoje pravo i zakone, kője je kral] potvrdio, (Elénk helyeslés és taps a jobbközépen.) jer gospodo zar one zakone nije kralj i za Hrvatsku i za Ugarsku potvrdio; zar ne vriede isto tako za vas kao i za nas; zar da takove zakone ne morate i vi kao sto i mi obdrzavati ? Onda gospodo nemojte izvinjavati i izvrtati, da tobozé zeljeznice ne spadaju pod te zakone, da je to tobozé posve nesto drugoga, nekakovo privatno poduzece. Pa kad bi i privatno poduzece bilo, kazite mi, hoéete li vi ovdje u Madjarskoj, kad recimo ustrajata tako tramwey elektrienu zeljelznicu ili sto drugo, hocete li vi dozvoliti, da bude on u vasoj drzavi. u vosoj zemlji rabio drugi jezik, nego onaj, koji treba za promet, jer gospodo ova poduzeca voljda ne budu vozila na svojoj pruzi kakove telice, nego ljude, s kojima treba govoriti, dokasivati, pitati, upucivati itd. (.4 jobbközépen hangok : Tako je ! Sjajno ') Zar ceté dopustiti, da mozebiti ti ljudi govore mozda kakovim kineskim jelzikom? Gospodo, kad bi to i privatno poduzece bilo, zar ée mozebiti ono moci kroz Hrvatsku prolaziti s magjarskim jezikom ? Pitajtc samo sto magjarski naseg seljaka, zar ée razumjcti ? Tako je svuda u svakoj zemlji. Zar bi bilo stetno za Madjare, ako bi se u Hrvatskoj hrvatski govorilo ? Zar bi to Madjare pomizivalo u njihovoj ideji? Ninajmanje. Pace bi se morali ponositi time, da je u Hrvatskoj hrvatski jezik, jer bi se time kazalo, to su nasi zaveznici, to mi moramo ciniti, jer je to zakón i pravo. Morate znati gospodo, da su Hrvati poseban politicki narod, jedan narod hrvatsko-srbski, koji govori jednim jezikom. Mogli bi dakle svakome reci, da tu néma govora o tudjem jeziku. ISÍemojte nam zamjeriti, ako mi govorimo njemacki, kao da smo mi jnozeti tom idejom. Elnök (csenget) : Csendet kérek! Modrusan Gustav: Nije to ideja, nego je to kriva ona politika, koja je bila stetna i za vas i za nas. I vi mozda ve bi trebali njemacki govoriti, ali kriva je ona politika, koja nije trazila slogu sa Hrvatima. Krivo je zasto niste vi slogu upotrebili onamo, da i vi ucite hrvatski? Zar bi skodilo Magjarima, da znadu hrvatski ili ini koji slavenski jezik? Morate znati, da bas vi Magjari okruzeni ste sa slavenskim zivljem od sjevera i od juga. Slaveni se tu protezu od najsjevernijega strica do Male Azije do Carigrada. Morate uvaziti, da toj jezik nije samo kod Hrvata, kojih je moze biti maleni broj, nego je na daleko i siroko rasprostranjen bez velike razlike. Vi ste jucer doneli jednu jjrimjedbu, gdje je jedan gosj>odin kazao; ovaj govor je srbski, a ne hrvatski, te je smjesno kazao, da se srbski nesmije govoriti u óvom saboru. I on je tumacio: jest ja znadem srbski, on govori srbski! Dakle vidite gospodo kako je to smjesno, davi uopcenine poznatc slavenskih jezika, da vi u povjesti vasoj ne ucite, da u nasoj kraljevini hrvatski ili srbski jezik jedan je te isti, a ősim njih, da jednako ili slicno govore i Dalmatinci, Slovenci, Cesi, Eumunji, Poljaci, Pusi i. t. d. Vi to moze biti ne znate, da ima jedan veliki slavonski svijet, s kojim treba racunati danas sutra. Ja mislim da bi vi najvise morali to jnomisliti kao prvi susjedi okruzeni snjima. Vi bi morali najpridje gledati da stim narodima u doticaj i prijateljstvo dodjete. Tako bi trebali udesavati politiku i gospodarstvo i industriju, da mozete raspacavati industrijalne svoje predmete i time steci bogastvo i vama i nama. Vi tóga neznate, jer mislite madZarskim jezikom svijet osvojiti, no necete i budite uvjereni vi ceté morati posve drugu politiku provadjati, ako iz TJgarske hocete ono ueiniti, sto drzim da mislite. Ja kazein, zar bi skodilo Madzaru, da znade hrvatski, srbski ili koji drugi od slavenskih jezika? Zar bi to skodilo i vama i nama? Budite uvjereni, da bi i mi ucili onda i madzarski.