Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-173

188 173. országos ülés 1907 június 22-én, szerdán. regnikoralnih deputacija godine 1885, niti do nemira 1883, da nebi doslo ni ti do poznatog narodnog pokreta od godine 1903. Zagorac Stjepatí: Nijesu zastupali narod, nego sebe! Magdic Pero: Ju mogu reci, da ono nijesu bili zastupnici kraljevine Hrvatske, nego trabanti madiíarskih ministara! (Elénk helyeslés a jobbközépen) Mlitavost i popustanje masih predsastnika krivo je, da se s ministarskih stolica danas visc ne pozivlje na temeljni drzavni zak. cl. I. odnosno XXX: 1868. nego na praksu, koja je jjrotuzakonita; (Helyeslés) na praksu, koja je uvedena ovamo nasiljern, koja je uvedena protiv volje hrvatskog naroda i kraljevine Hrvatske, koja se ovdje uvrijezila, u politiai, koju je növi kurz, to jest ri jecka rezolucija srusila. Surmin Gjuro: Sad hoce, da je uzakone! Magdic Pero: Da je gospodin ministar trgovine samo proucavao temeljni drzavni zakón od godine 1868. i procitao §§. 57. ter 46. i 9. recene nagode, dosao bi do sasvim drugih rezultata, nego je dosao na temelju onoga, sto su mű mozda drugi politicari sugerirali. Gospodim ministar trgovine, kad bi bio zauzeo stanoviste, osnovano navlastito na tim citiranim ustanovama hrvatsko-ugarske nagode, bio bi uvidio, kolíku je pogrijesku napravio, koliku je nepravdu nanio íirvatskam narodu, kakav je sukob izazvao izmedju 'ovih kraljevin sukob, koji bi magao biti sudbonosan i po nas i po vas! (Helyeslés a jobbközépen.) Kad bi to bio uvidio, ja sam uvjeren, da bi tojalno bio povukao ovu osnovu o pragmatici natrag, da bi je podvrgao strogoj kritici i podnio ovomu visokom saboru u sasvim drugoj forrni, u fonni, koja ne bi vrijedjala temeljnog drzavnog zakona i casti kraljevine Hrvatske. Surmin Gjuro: Ne bi pitao drzavoslovca Szterényia! Magdic Pero : Nas hrvatski zaktjev, da na zeljeznicama, kője idu Hrvaskoin i Slavonijom, bude koli prema vani toli prema unutra sluzbeni jezik hrvatski, osnovan je, kako rekob, na samoin temeljnom drZavnom zakonu. No kada ni tóga zakona ne bi bilo, bas strategiöki obziri bi zahtjevali, da se na nasim zeljeznicima u Hrvatskoj i Slavoniji provede iskljuciva uporaba hrvatskog jezika. Gospodin zastupnik Nagy izvklio je jucer kazati, da strategiöki obziri zabtjevaju, <la na svim zeljeznicama bude jedan isti sluzbeni jezik madzarski, a tako i u Hrvatskoj. Nu tezko tomu, koji to dozivi, sto nedao Bog. I. kad bi se to dogodilo, da biu vrieme strategiekíh operacija mi slusali u Hrvatskoj samo magjarski jezik na zeljeznicama, a tanio bi se borili Hrvati i slusali us hrvatski mozda i njemaöki zapovjedni jezik nastao bi iz stoga veliki kaos. (Zaj.) Supilo Frano: To treba Drang nach Osten, ne Magjarska. [ Magdic Pero: Medjutim gospodo, depustite mi, da vaz upozorim na jedan vrlo stvaran i vrlo objektívan clanak jednog austrijskog visjeg officira, carskogi kralj. podmarsala Adolfa viteza Latterera. Koji nije ni Hrvat, ni Magjar, dakle néma interesa ni pogodovati ni nama ni vama. On je ovih dana u beckoj »Keichspost« napisao jedan vrlo stvaran i objektívan clanak, u kojemu nepobitnim cinjenicama dokazuje kako je bas iz strategickih obzira neobhodno potrebno, da se na zeljeznicama u Hrvatskoj i Slavoniji, izkljucivo, kako u vanjskoj tako i u nutarnjoj sluzbi bude uredovale hrvatskim jezikom, pa pod konac clanka predlaze i to posve opravdano, neka se u Zagrebu ustroji posebno zeljeznicko ravnateljstvo, pod kője bi imale pripadati sve zeljeznice u Hrvatskji i Slavoniji, a ne, kako je danas upravo anomalija, da nase zeljeznice podpadaju pod razlicna tri magjarska ravnateljstva, a sve u svrhu lakse magjarizacije. Gospodin ministar trgovine, krivo je informiran, kada tvrdi, da je u Hrvatskoj 1862 inovnika odnosno zeljeznicka namjestenika Magjára, koja hrvatski govore. Gospodo moja, koliko god vrlo cienim i postujem gospodina ministra, toliko moram iztaknuti, da ta njegova tvdrnja pocivá na posvema krivim informacijama i ja sam uvjeren, da niti 5°/o magjarskih sinova, koji na zeljeznicama sluzbuju u Hrvatskoj, neznaju hrvatski, a za one, koji znadu deset do petnjast rieci tvrditi, kao da znadu hrvatski jezik i da podpuno udovoljavaju zehtjevima svoje sluzbe prema ovoj pragmatici, nije niti ijepo, niti pravedno, nego je jednostavno obsjenivanje. Ja ovdje pozivam g. ministra neka izvoli u Hrvatsku poslati jednu pouzdanu osobu, u koju osobu mi Hrvati imamo podpuno pouzdanje, j>a neka ta pouzdana osoba obidje sve magjarske namjestenike i cinovnike na zeljeznicama u Hrvatskoj i neka se osobno uvjeri, jeli je ovo istiva i ja sam uvjeren, da ce rezultat ovog iztrazivanja biti j)odpuno negatívan i dokazati, da je g. ministar bio jako krivo informiram. To u ostalom dokazuju jasno i nebrojene prituzbe putnika i hrvatskih i drugih na zeljeznicama u Hrvatskoj, kője su iznesene zadnjih godina u hrvatskoj javnosti. Ja gospodo, tek primjera radi spominjem, da na pruzi od preko sto kilometara Varaidin— Zagreb ima vec'ina konduktera i zapiraca, koji neznaju apsolutno nijedne rieci hrvatski i prema tomu nemogu se nikako sporazumiti sa obcinstvom tako, da se ove godine na moje oci skoro dogodila velika nesreca, u kojoj je za malo nastradao ljudski zivot, a sve radi tóga, jer kondukter nije znao nijedne rieci hrvatski. Supilo Frano : Zalostno! Magdic Pero : Da li ovo sluzi javnim interesima i javnim prometnim svrhama, ja neznam ali vrlo dvojim. | Gospodin ministar pod konac svoga govora