Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-173

173. országos ülés 1907 június 12-én, szerdán. 187 upozoriti visoki sabor, koja bi, kad bi sve ovo, sto sam dosada govorio i citirao i iz stranih i iz madzarskik ucenjaka i iz judikature vaseg vrhovnog sudista i iz opce znanstvene teorije, i kad bi sve to bilo neosnovana i krivo — dokazala sama, da zeljeznicki cinovnici i stalni nanijestenici ne mogu biti nista drugo nego javni urednici, dakle drzavni cinovnici. (l/ujmo!) To je, gospoda moja, ona ustanova, gdje se na zeljeznicke cinovnike i stalne namjestenike prenasaju funkcije drzavne vlasti u najstrozem smislu, kaosto na primjer u pogledu vrsenja policajne sluzbe na zeljeznicama. Policajna barem sluzba — to mi jarnacno ne ce nitko poreci — imade javno pravni karakter! Lorkovic Iván: Ab da, policija je privatno poduzece ugarske drzave ! (Derültség és helyeslés a jobbközépen.) Magdic Pero : Kad to priznate, kad priznate, da policajna sluzba imade karakter javnopravni, onda morate jjriznati i to da su zeljeznicki cinovnici drzavni cinovnici! Lorkovic Iván: Sto ce izvjestitelj na to? Zagorac Sfjepan : On ce jednu novu teoriju izmisliti! Magdic Pero : Zaista bilo bi smjesno tvrditi, da cinovnik, koji: 1. polaze sluzbenu jwisegu na kralja i na ustav; drugo: koji vrsi javni ured, te je organ drzavne vlasti, jer je na njega drzavna vlast prenijela stanovite funkcije, kője izkljucivo obavljaju samo organi drzavne vlasti, i kad se 3. zna, da ovi zeljeznicki cinovnici imadu. ista prava kao i ostali javni cinovnici i namjestenici, onda je zaista nepravda i uvreda za citavo zeljeznicko osobljekad ga svrstavate u red privatnih trgovackih punomocnika. Jedna drzava, koja propisuje za svoje namjestenike ovako drakonske ustanove, kosto je ova pragmatika; jedna drzava, koja trazi na ovaj nácin, kosto trazi ova pragmatika, izpunjivanje duznosti od svojib namjestenika; jedna drzava, koja ovako velike duznosti naprcuje svojim cinovnicima, kostojih nijedan cinovnik u drugim granama drzavnim néma, tomu cinovniku, tomu muceniku drzavnom ne priznati javno pravni karakter, to je sramota za jednu. drzavu (Helyeslés a jobbközépen.) Ne cu se, gospodo moja, ovdje osvrtati na mnoge druge ustanove ove pragmatike, narocito ne na one ustanove, kojinia se zadire u djelokrug hrvatskog sabora, koji je u pitanju kaznenih i policajnih odredaba pragmatike jedino ovlasten donijeti zakón. Imade bo mojih drugova hrvatskib dosta, koji ce vam glede tóga posvetiti kője casak vremena, da upute vas i javno mnijenje ugarsko i gosjjodina ISTagya i ostalu gospodu, sto mislimo mi i kako ova vasa osnova izgleda prema nagodi. .Ja cu tek jedno reci: Iz sadrzaja ove zakonske osnove vise je nego jasno, da je izradjena na vrat na nos, da je izradjena samo za to, jer je vec bio najavljen zeljeznicki strajk. pak se je htjelo óvom zakonskom ustanovom umiriti uzburkane duhove nezadovoljnih — i punim pravem nezadovoljnih — zeljeznickik cinovnika i inih namjestenika. (Élénlc helyeslés a jobbMzépen.) Ja, gospode, ovdje s ovoga mjesta kazom otvoreno, da bi mi bio niiliji zeljeznicki strajk, nego ovakova, kojom se s jedne strane tjera najjDrije noz pod vrat zeljeznickim cinovnicima i namjestenicima, pitajuc jib onda milom jeci li zadovoljni s ovim drakonskim ustanovama, a onda u drugom redu za to, sto je tom zakonskom osnovom izazvan sukob izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske, koji ako vama nije mio, budite uvjereni da nije ni nama. Mi ga izazvali ni jesmo, izazvali ste ga vi, prém da nije bilo potreLel! (Helyeslés a jobbközépen.) Dazvolite sada jos, da reflektiram na navode nekih vasih govornika. Najprije cu posvetiti nekoliko rijeci nasemu brvatskom prijatelju, gospodinu ministru trgovine. Gospodin mmistar trgovine, predlazuci visokom sabora « sjednici od 5. o. mj. ovu zgkonsku osnovu, izvolio se osvrnuti takodjer i na brvatske zahtjeve. I ako postudjem dobru volju gospodina ministra trgovine, da prema, nama Hrvatima bude susretljiv, da uvazi nase pravedne zahtjeve i da nam bude prijatelj, to opet s druge strane moram naglasiti, da me njegovc izjave u óvom pogledu nikako zadovoljiti ne mogu. Njegovo tumacenje, kojim je odbijao nase opravdane ina zakonu osnovane zahtjeve, nije nista drugo nego izraz njegovih patriotskih osjecaja i misljenja kao madzarskog politicara, ali njegovo. obrazlaganje nije izi-az onoga, sto bi morao jedan zajednicki hrvatsko-ugarski ministar, postivajuci temeljne drzavne zakoue, narocito nagodu od g. 1868., govoriti u zajednickim stvarima. Do sada je bila zlocesta praksa, da se u Hrvatskoj nanasim zeljeznicama uredovalo prema vani i prema unutra jezikom madzarskim. To je bila kako rekoh zlocesta praksa, jer se je smatralo, kao da je madzarski jezik jedini sluzbeni jezik na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije kod zeljeznica, Ovu praksu, ovu zalostnu praksu, ovu protuzakonitu praksu dozvolili su nasi vájni predsastnici, koji su ovdje zastupaH praka|kraljevine Hrvatske kroz 30 godina. (Elénk helyes-, lés és taps a jobbközépen.) A zasto ? Ja ne znam, jesu li tako morali, da sacuvaju. svoje stipendije — to su za njih bili stupendiji, jer ih nikad nije bilo ovdje — ili za to, jer su. morali onako plesati, kako ste im vi svirali. (Egy hang a jobbközépen••' ReMi su, da. ih ne bi razumjeli kad bi hrvatski govorili!) Ja ne znam, ali vas uvjeravam, da su nazi predsastniciu ime kraljevine Hrvatske i Slavonije u óvom saboru svakom prigodom podigli plaskad se je svaka pojedina ustanova tenieljnog drsavnog zakona postepeno ovdje krsila, ja vas uvjeravam da ne bi bilo doslo do ovoga sukota, niti da 24*