Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-173

2/5. országos ülés 1907 június 12-én, szerdán. 183 redba o konjskim, strojevnini zeljeznicama, uspinjacama itd. u Hrvatskoj i Slavoniji, kője bi po §. 1. ove pragmatike takodjer imale potpasti pod ustanove te pragmatike. Ova naredba, koja stoji u bitnoj svezi s orom zakonskom osnovom, i na koju bi se vi, gospodo, u danim slueajevima i pozivali, upravo vrvi od pocetka pa do konca povredama temeljnog drzavnog zakona. Ta naredba izdana je na vrat na nos, izdana je bez promisljenja kaosto uopce imade veoma mnogo i zakona i naredaba, ticucih se nasih hrvatskih odnosaja, koji su stvorenine na temelju zakona, ne na temelju nase politicke situacije, nego prema pojedinim momentima, kad se je btjel izrabiti nas Hrvate, odnosno nasu brvatsku kraljevinu u svrbe stanovite zloceste politike, koja je naroöit zadnjib 20—30 godina bila u Hrvatskoj tjerana. Visoki sabore! Kako je naredba ministra trgovine od 28. sijecnja 1891 broj 645/III. na solidnom temelju gradjena, neka sluZi dokazom to, da se u toj naredbi ministar komunikacija pozivlje na jednu drugu naredbu od 20. travnja 1868 broj 4973 — dakle iz vremena, kad jos nas drzavo-pravni odnosaj nije brvatsko — ugarskom nagodom uredjen, ni uopce zakonom zajameen bio. Ta se naredba pozivlje takodjer i na zak. cl. XLI : 1881. koji govori o izvlastbi, a kojemu je zakonskom clanku, jer je presao kompetenciju ovoga sabora, i posegao u konipetenciju sabora hrvatskoga, i sam nas kraljevinski odbor prigovorio i nije mu valjanosti priznao. Gospodo, ovakov postupak dogodio se je zaliboze u óvom saboru vise puta. Najprije su se stvareli takozvani zajednicki zakoni kojima su se vrijedjali jasne pozitivne ustanove zak cl. I. odnosno XXX: 1868, a onda su se i ovi zajednicki zakoni stezali u svom djelokrugu takozvanim naredbama tako, te je ovo vec uslo a modu i rec bi, da za nas Hrvate vrijede vise naredbe raznib ministara nego sam temeljni drzavni zakón. (Elénk helyeslés a jobbközépen.) Gospodo moja! Po §. 4. predlezece zakonske osnove o pragmatici prima se u zeljeznicarsku sluzbu samo osoba, koja je ugarski drzavljanim, Ovim paragrafom povrijedjena je ustanova §-a 2. zakona autonomnog hrvatskog od 30. travnja 1880. koji pragraf poznaje za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju tek brvatsko-ugarsko drzavljanstvo. Ovim §. 4. vrijedja se nadalje i §. 46. temeljeneg drzavnog zakona, koji jasno naglasuje u svojej sadrzini, da se u buduce moraju svi organi, koji ce u opsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije uredovati, obzirom na potrebitu strukovnu vjestinu, u koliko to samo moguce bude, imenovati izmedju domocik sinova kraljevinah Dalmacije Hrvatske i Slavonije. Moguce ce biti medju vama gospode, koja ce reci, ta to je jedno drzavljanstvo, pa kad se govori o ugarskom clrzavljanstvu, razumijeva se, da se to drzavljanstvo proteze i na vas Hrvate. No, kako smo mi vec cesto puta bili vicni slusati sa ministarskib stolca uslijed podignutih prigovora u nasoj kraljevini, kako se stanovita zakonska osnova imade tumaciti i kako ide u prilog nama Hrvati, i da se deticni zakón néma tumaciti onako stricte, onda nam se je reklo: E, to kaze ministar, a sto kaze ministar, to nije u zakonu, mi pako postujemo samo ono, sto je u zakonu. Takova dakle eventualna izjava mene ne moze zadovoljiti i moram prosvjedovati protiv tóga, da se u §. 4. govori samo o ugarskom drzavljanstvu. Kako rekob, uslijed te zloceste prakse, koja je usla ovdje u modu, moze se danas sutra dogocliti, ako bi se recimo politicka situacija u monarhiji promjenila na stetu Hrvatske i Slavonije, moze se rekoh dogoditi, da ce se reci, da Hrvati na svojim zeljeznicama u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji uopce nemaju prava da budu namjesteni, jer da zeljeznicka pragmatika u §. 4. jasno kaze, da se namjestiti mogu samo ugarski drzavljani, a pod ugarskim drzavljanima da se razumijevaju samo domaci sinovi, t. j. Madzari. §' 4. joragmatike, gospodo moja, vrijedja se takodjer i dalnja temeljna ustanova hrvatskougarske nagode, §. 57. naime, koji véli, da je i za organe zajednicke vlade na teritoriju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sluzbeni jezik izkljucivo brvatski, to jest, da prema vani i prema unutra imade biti brvatski jezik sluzbeni. A sto véli §. 4. ? 4. pragmatike kaze, da se odcinovnika zeljeznickih i ostalih namjestenika zabtjeva u sluzbenom opcenju u Hrvatskoj tek poznavanje hrvatskog jezika. A sto to znaci, gospodo? To znaci, da se trazi od vásik domacih sinova, da na zeljeznicama u Hrvatskoj i Slavoniji znadu 10-20 obicajnib svakidanjih brvatskib fraza i tini zakonu podpuno adovoljeno. Po ovoj argumentaciji bilo bi dovoljno, da vasi ljudi znadu reci »Dobro jutro«, »dobár dan«, »Dobar vecer«, 2>molim kartu«, »hvala lijepo«-i tim bi bilo udovoljeno §. 57. hrvatske-ugarske nagode. No kad se znade, da su ovaj temeljni drzavni zakón stvorila dva ravnopravna faktora; kad se znade, da kraljevina Ugarska s kraljcvinom Hrvatskom prema §. 1. nagode sacinjava jednu drzavnu zajednicu, niposto pak jedinstvo, zajednicu dakle, u kojoj su oba faktora ravnopravna u pravima i duznostima, onda je, gospodo, posve opravdano, da se u kraljevini ügarskoj u svim zeljeznickim uredima, koli prema vani, toli prema nutra ureduje madzarskí, a nemanje je opravdano, da se u kraljevini Hrvatskoj na svim zeljeznicama koli prema vani, toli prema unutra urcduja hrvatski. (Helyeslés a jolibközéjjen.) To zahtjeva zakón, to zabtjeva pravo, to zabtjeva obostrani ^interes i kraljevine Ugarske i I kraljevine Hrvatske. I bugite uvjereni gospodo.