Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-173

173. országos ülés 1907 Ujabban bejegyeztek interpellácziót: Halász Lajos a kereskedelemügyi miniszterhez az ipar­törvény reformja tárgyában ; továbbá 1907. évi június 10-iki kelettel Schuller Kezső a büntető­törvény 379. §-a és a kereskedelmi törvény 20. §-ának módositása tárgyában az igazságügy­miniszterhez; június 11-iki kelettel Goldis László a kőművesszövetség budapesti osztályának fel­oszlatása tárgyában a belügyminiszterhez. Elnök: Javaslom, hogy a háznak az ülésszak elején hozott határozatához képest félkettőkor térjünk át az interpellácziókra. Méltóztatnak ezen javaslatomhoz hozzájárulni? (Igen!) Akkor ilyen értelemben mondom ki a hatá­rozatot. Következik a m. kir. államvasutak évi fize­téssel biró alkalmazottai illetményeinek rendezésé­ről (írom. 485, 521), továbbá a vasúti szolgálati rendtartásról (írom. 486, 530) szóló törvényjavas­lat tárgyalásának folytatása. (Apponyi Albert gróf vallás- és közoktatásügyi miniszter a terembe lép. Élénk éljenzés.) Vrbanios Ferencz képviselő ur a házszabályok 215. §-ának a) pontja alapján kér szót. Vrbanió Frano: Visoki sabore! Postovani gosp. zastupnik Nagy Ferencz u svom juce­rasnjern govoru izvolio se dotaci i rnoje osobe. On je naime iz moga »Trgovackog prava« citirao jedno mjesto, kője po stenografskom zapisniku glasi ovako (olvassa): »Ne sarno pojedinac covjek, nego i visc njih zajedno, najsose druztvo kakvo, obcina dapace i ista drzava uzivaju prava i vrse duznosti trgovca, ako se bave u vlastito ime trgovackim poslovima kao obrtom ili kako se u obicnom govoru véli i oni se u tom slucaju smatraju trgovcem kao svaki pojedinac.« Tko visoki sabore ovaj citat sam za sebe shvati, nece náci nista u njem osobita, ali iz svega proizlazi, da je postovani gospodin Nagy htio u jednu ruku da prikaíe, kako ja sam sobom dolazim u oprieku sto kao politcar drugo tvrdim a kao strucnjak u trgovackoni pravu drugo; a zatim je postovani g. zastupnik Nagy htio prikoriti i moje drugove ovdje, da oni tobozé dopustaju navalu na stanovito pitanje, pak da bi isto tako imali dopustiti i prihvatiti njegovu obranu. Gospodo moja, ja u svom »Trgovackom zakonu« niti jednom stavkom nisam riesio pitanje, je su li zeljeznice drzavno poduzece ili nisn. Ja sam govorio o poduzecu u obce, a da i drzava moze imati poduzeca, o tom niti ja niti iko nedvoji. Dali su zeljeznice drzavno poduzece, to néma da. odredi trgovacki zakón, kako nije niti odredio, nego to odredjuje nauka druga, ili ako hocete tője po trgovackom zakonu prepusteno naredbi vlade, koja je tu naredbu glede drzavnih poduzeca i provela. U toj naredbi se véli, da i zeljeznice sj)adaju u drzavna po­duzeca isto tako kao i poste. Prema tomu nestoji Vam nista na pitu, kako zelite pomagjariti június 12-én, szerdán. 179 zeljeznice, da to ucinite i sa postama, Vi tóga dosada niste ni pokusali, ali ako ceté i kada pokusati, náci ceté isto tako veliki odpor, kako i sada ovdje. Ali ne radi se sada otom, nego o tom, da ako se prihvati stanoviste g. sastupnika Nagy, da su zeljeznice poduzece drzave, tada treba, da jjrihvatiti i dalnje konzekvencije, te razlozit, kakovimi se po trgovackom zakonu takova podu­zeca imadu smatrati trgovci. 0 tom nastaje kod zeljeznica pitanje hoce li se to poduzece shvatiti kao pojedinac trgovac ili kao zajednice. Pojedinac trgovac ono ne moze biti nego samo kao posebna zajednica ili kako trgovacki zakón véli kao druztvo jer tu je odlucno tko je dao novac za ovo poduzece. Te zeljeznice na hrvat­skom teritoriju sagradjene su pako o ne novcem magjarskim nego novcem hrvatskim (Talco je! Helyeslés.) Investicionalna zaklada krajiska platila je u prvom redu za drzavnc zeljeznice u Hrvatskoj sigurno preko 50 milijuna, a glede onoga sto je tobozé dala drzava vi nama zara­cunavate u teret kamaté od investicija kője su ulozene u te zeljeznice, ali dohodak ujihov neuracunavate u nasu kőrist. Ako dakle gospodo zeljeznice shva,tite kao poduzece, kője pripada zajednici hrvatsko ugar­skoj, pitam vas, kojim pravo jedan kompanjon tóga poduzeca moze nametnuti svoj jezik drugom kompanjonu u dakle Ugarska Hrvatskoj. Nemojte mísliti, da ce Hrvatska ikada nato pristati. U tom smo pitanju jezicnom s vama posve ravnopravni i jednaki. Elnök: Kérem a képviselő urat, méltóztas­sék a 215. §. a) pontja keretében maradni, a melynek alapján a képviselő ur szót kapott, és kérem, hogy egyáltalában ne méltóztassék a kérdés érdemleges tárgyalásába bocsátkozni. Vrbanič Frano: Ja sam gosp. predsjednice odmah gotov, i ne govorim o samom predmetu nego odgovaram samo na tvrdnju postovanog g. zastupnika Nagya koji je rekao da ja dolazim u oprieku sa samim sobom, a tóga nemogu do­pustiti. To cu jos reci, da ako vi na teritoriju magjarskom hocete i punim pravom odredjujete da bude magjarski jezik na zeljeznicama, tako i mi kao drugi kompanjoj isiim pravom na teritoriju hrvatskom nemozemo dopustiti drugi jezik nego hrvatski makar vi se zeljeznice i smatrali drzavnim poduzecem, sto ja u ostalom pornovno poricem, jer to porice i citavi sviet, te necete náci nigdje znanstvenog fóruma niti u Europi niti u Americi koji bi to stanovutc odobravao. (Zivio! Nagy taps. Helyeslés a jobb­Icézéjoen.) Elnök : Ki következik? Ráth Endre jegyző: Zakariás János ! Egy hang : Nincs itt! Ráth Endre jegyző: Moskovitz Iván ! 23*

Next

/
Thumbnails
Contents