Képviselőházi napló, 1878. III. kötet • 1879. február 8–márczius 5.

Ülésnapok - 1878-73

78. •Wíigw ilés febrwár 21. 117*. 251 Beruta József. Visoki sabore! Zastupnik kraljcvine Hrvatske preuzima ne lahku zadaeu progovarajné u ovaj visokoj kuéi. Potezkoőa sastoji nesamo u jezika, koji je vam gospodo nepoznat, kao sto je opet va§ nezarumljiv nam; nego potezkoia dalje jesu umogovrstne opreke, mozda i predsude, s kojin hrvatski zastupnik nemoze raOunati na zeljno susretanje. Pristajemo i glasujemo li mi za predloge vlade rado je u nom nazire slabost, da nerekném knkavitina; mislimo li, da moramo proti takovim predlogom govoriti, tad se doduöe na istoj strami uzbidi zualiőnost, trazi se niozda i auteutiéni prievod tik govorah, ali taj zahtiev uezna ze zaliboze nicim boljim poduprieti, ncgo li bojazljivom su­mujom. néma li u govoru izzaza mislim i tezujam, napercuim proti ideji ugarske drzave, profi temel­juim vjezivim zakonom? Ulied tóga ako mozda i nije uvick opravdano, ipák je razumljivo, da mi iz svoje rezerve riedko izlazimo. Ali gospodo proracunska razprava jest pred­met toli vazar, koli nijedau drugi. Istiua, da u koliko se ovaj proracun tiőe naposé kraljevine Ugarske, mi niti imamo volje, niti razloga, u ujegoru razpravu utjecati; u koliko qak on sadrzaje svotu namieujenu potriestinam satnouprave kraljevine Hrvatske i Slavonije, poSto je ta svotu medjunarodnim zakonom postotno opredieljera, imala bi biti tako izmjerena, da joj nebi mogli s nijedne strane prigovora, pace i nas autonommui proracun uprav stoga razloga jest i po svojoj glav­noj brojci, i po vremenu svoje razprave posve nevdvisau od ovoga zajedniókoga proracuna. Ali pored svega tóga priznati je vam da raz­prava ovoga proracuua ima i zanas veliku vriednost. Ue samo da kraljevina Hrvatska i Slavonija veóu stransvojih podanakah doprinose u zajednicku blagajnu, ne samo da one imaju potrebah, kojim ima zadovoljiti ovaj proraőun, nego proraőun gos­podo predstavlja drzavni sistem o kom drzavljani. odnosno ujihovi zastupnici ne samo su vlastui, nego i duzni svoj snd irreci — sistem upravni, sis­tem prosvjetni, sistem gospodarstveni. U svih drugih saborskih razpravah radi se o pojedinih zakovih, ali kod proraőunske razprave kroji se sud skupuh svih zakonah, sud ujikovu duhu, ujihovim dohrim ili zlim píodovom u narodu, sud vjestin ili nevjestini, pravednosti ili nepraved­nosti vlade, paöe i samoga rakonodavnoga tiela, kője svojim duhom zadakujuje zakone, svaju volju prelieva u organe drzavne vlastni. Pak premda Hrvatska i Slavonija u okviru svoje samostalnosti ima posebno svoje zakono­davstvo i posebnu vladu raste ipák nas interes za skupno zakonodavstve, jer sve viie osjecamo ujegove posljedice, a éuli smo dapaee i zelju s ove strane, da se i nas autonomni zakonik, poimence pripravlja­juói se növi kazneni sto vi&e upriliői onoma kralje­vine Ugarske, Svi ovi obziri nukaja me, da u nazoőnoj raz­pravi prihvatim i ja riöi. Posto je ovo generalua razprava, mo2e tim manje biti moja namjéra. baviti se pretresivanjem brojevnih razmjerah pojedinih prihodnih i razbodnih naslovah, koliko vise izpivati, da li u obée vlada­vinski sustav, naőela. izkojih on nikun, kojimi se podrzaje i provadja, vriedna su toliko milijunah zvoja, koji se od narodah, zivucih pod krunom sv. stjepava straze. Ja znam, da jc ovo pokuSa) vrlo tegotan, za moje tile mozda drzak; jer recimo, da i jest koji sustav los i skodljiv, dok postop", ima on mnoga privrzenikah, ima na svoju obranu veliku riznicu duSevnoga oruzja. jaku silu stampe, krfin­jene izdasnimi vrli disposicionsfondorah, krepko uporiSte u javnom, dosta put umjetnim naéinom stvorenom minenju. Medjutim i u oöigled ovih zaprekah ja negubim dobre volje imajuci na nmu oduziti je svojoj savjesti i dobroj stvari ali isto tako ostaíi vjerom naőelu: „justitia. pal nsculato sünt." I ko je pravio oner zestoku i zilavnborbukoja se je vodíla za ustav, slobodu i drzavnu samostal­nost Ugarske u najnovije dóba, ako nije bio pri­padnik ove kraijevine, morao je dieliti ujeEinuradost, kad je one borbu stoli sretnimuuspjehomokonőala. Za ovaj naime uspjeh skapőala su se nade u sves­trani napredak, procvat i blagostanje narodno fer ako i jesu ustev sloboda i drzavna samottalnost kojega naroda same sobom vélik i mnogo vriedna blagodat nisu ipák samo sobom svrha, veö imaju posluziti visjim svrham narodnira, kojesu upravo­nimi nadami izrazene bile. Ősim tóga se je raCu­malo: Slobodna i napredna Ugarska bit öo zasti­tuica slobodi i napredku dengdje. Unt dali su te visje sorhe polueene one nade bar u koliko iz­punjene ? Ovakono pitanje nije prerano, jer iza povra­cena onoga prava gospodarenja u vlastitoj kuci proteklo je jur toliko vremena, koliko se obóenito u ljudskom zivotu uzimlje dovoljno zaprosudjivanje ljudskih institucijah. Nije takodjer reumjestno ona­koro pitanje ovdje — u drzavnoj saborniei, medju narodnimi zastupnici, u őas, goje oni imaju razpoli­ziti tolikimi milijuui tezko steöenoga narodnoga blaga. Pravim i savjestnim odgovoromna ovo pitanje resavamo mi dobro ovaj vladom prcdlozenni prora­őun zadovoljavamo jedina svojoj zadaói i duzilosti prama gore i prama dőlje. Stose mene gospodo tiöe, kakobih rado ne­mogu na ovo pitanje arugőije ovgovoriti, nego u sa ne. Bih li drugcije odgovorio, pobijali bi me pojavi, sto ih i odvise imám zaliboze priliku dneviee glepati, slusati í őitali, pobijali bime véli ki brojevi samoga ovoga proraroda, iz kojega sam nikuno i medja kojim zivim. 32*

Next

/
Thumbnails
Contents