Képviselőházi napló, 1875. V. kötet • 1876. február 16–rnárczius 21.
Ülésnapok - 1875-108
108. országos ülés márczius 15. 1876. 291 interes ne samo hrvatske nego i ugarske kraljevine, i sto je s njim tiesno skopcano buduce obezbiedjenje javne sigurnosti i reda u mojoj domovini. Poznato je, da ovih krscanskih bjegunaca ima de na granicah nase drzave pocamsi od Broda sve do zaljeva kotorsknga, do blizu 100.000 dúsa, kojim je u domovini sav skoro pokretni i nepokretni imetak ili popaljen ili razgrabljen. Bjegunei ovi bijahu primljeni od strane nase drzave bez ikakove zaprieke najvecom gostoljubivosti, a pruzena i osigurana im bijase takodjer obiina podpora dusevna i materijalna. Nu od nekog vremena glasa se po svih skoro sluzbenih i polusluzbenih casopisih, da je vlada s ove i s one strane Litave odlucila, nesamo recenu podporu uzkratiti, nego i bjegunoe na silu odpraviti natrag u narucaj tu rskih nj ili ovih ti a ci te Íj a, u onu pustu z e m 1 j u, o d k u d a s u j e d v a u t e k 1 i najvecom opasnoscu svoga gola zivota. Tvrdi se istinabog od vlad. organa s ove i s one strane Savé, Une i Neretve, da je u Turskoj iza proglasenih najnovijih reforma minula svaka opasnost za krséane, i da se bjegunei bezbojazno kuci vratiti mogu Véli se dapace, da ce vracajuci se bjegunei nagradjeni i osteceni biti od turske drzave, koja se bas nernoze pohvaliti sa svoga finaneijalnoga stanja. ni sa covjeénosti svojih gospodujucih zivalja. Ali gospodo moja! stara je riec duboko ukorienjena u vise-stoljetnom izkustvu svih neturskih naroda balkanskoga poluotoka. da „dok je Turein Tureinom, nikada nece biti vjere reforma proti smislu alkorana niti moze biti u obeéanja turska". Pak neka europejska diplomacija izmami od sultanske p r o v i z o r n e d ob r e volje jos stotinu najpovoljnijih tnrskih irada, hatiserifa i fermana u kőrist krscana, javne organe turske, s gospodujuéim elementom turskim nece ipák perom ni slovom nikad prisiliti ni poduciti moci: da se podvrgne drugomu zakonu nego li svomu koranu, koji ih uci, da je Turein absolutni gospodar, a krscanin podcinjeni rob i raja. te da med ovimi dvimi faktori ravnopravnosti biti nemoce. Nu kad bi se nekim cudom izvele sve po Europi zahtievane reformé, vjerujte mi gospodo, da ne bi imalc nikakovih koristnih posljedica, jer Európa je zaliboze propustila zahtievati od Turcina dvie najpotrebitije reformé, uvedenjo naime drzavnih ravnopravnih skola u duhu evropejskom, kojih u Turskoj nigdje neima, i ravnopravnost glede podavanja vojnika u vojsku. A ipák se neda tajiti, da samo tamo sloboda i ravnopravnost procvasti mogu, gdje je jednaka prosvjeta urna a uz to i jednaka sila, tamo pako, kao u Turskoj, gdje je jednaka glupost, jednako neznanje, a ipák samo na jednoj strani sila, nece nikada krscani s papimatimi topovi izvojevati moci stovanje svoga prava od oruzana Turcina. Ali ja se medjutim necu upuseati u potanje razglabanje reforma, o kojih mi ovdje i tako nista odluciti nemozemo, i prelaziv na pitanje bjegunaca, jesam samo tóga pokornoga mnienja, de se nebi slagalo ni s duhom eivilizacije i eovjeenosti, ni s dostojanstvom nase velesile, kad bi one iste ljude, kője smo prije nekoga vremena gostoljabivo i otvorenima rukama primili na zemljistu nasem, pozli sada bez ikakvoga grieha od njihove strane natrag tjerati onamo, gdje ih neceka drugo nego muka i stradanje sve dotle, dok spasonosne reformé nebudu drugim nacinom u zivot uvedene. nego li se sad uvadjaju, velim sada, kad se isti najveci cinovnici turski, koji se zauzimlju za reformé, zlostavljaju, kad se muhamedanei u Bosni reformam javno opiru, a tamosnji krscani na grozni nácin proganjaju, zatvaraju i ubijaju kako i prije Pogovara se istinabog u juznih nasih stranah, da u p r a v u Ugarskoj neima m nogo simpatija z a krscanske bjegunoe, ali ja tóga od Ugarske, koja si je neumrlo ime stekla u borbi s Turoima za krscanstvo nikako vjerovati neniogu. Jer svaki Ugrin, koji pózna svoga naroda proslost, sjetiti ce se ponosom uprav na one zemlje, odkuda su pribjegli nasi bjegunei Eno nam tamo turske Hrvatske, koja je jos za vrienie Marije Terezije do belgradskoga mira pripadala zeinljam krune ugarske. Eno nam Bosne stare nase saveznice, odkuda dodje negda u budimske palace Elisaveta kraljiea, koja jednomu od najvecih ugarskih kraljeva porodi dvie najplemenitije kceri i kraljice Ugarskoj i Poljskoj. Eno nam Hercegovine, iz kője sinovi posljednjega hereega kao saveznici i prijatelji Matijasa Korvina vojevahu s njim za Bosnu i Hereegovinu proti Türköm. Pa jos danas ponosi se Ugarska na krunitbi svoga kralja barjaci i grbovi recenih zemalja, pokazuje dak'le time i simpatije i privrzenost prema onim zemljam. Ja sam barem uvjeren, da vasi slavni djedovi i pradjedovi danas ovdje na nasem mjestu sjede. viknuli bi, kao sto su i negda slozno i jednoglasno: „Praebeamus hospitium et auxilium vicinis nostris Christianis contra acerbissimos et perpetuos inimieos Christianitatis et humanitatis. S tóga mi nalaze proslost i historija, koju mi Hrvati s vama kroz stoljeca jednu imamo, da izjavim jasno i glasno, da se vi duhu vasih djedova iznevjeriti mogli niste, da ce vam ideja drzavna i eivilizacije i krscanstva biti vecom i svetijom od ideje narodnosti, koja traje od danas do sutra i koja dieli jedan dio Ugarske od naroda onih zemalja, te stavljam najvecim pouzdanjem u vasú podporu na preuzv. g. ministra-predsjednika sliedecu interpelaciiu:
