Brodarics-emlékkönyv. Egy különleges pártváltás a mohácsi csata után (Budapest, 2011)
Summary / Zusammenfassung
Jedna osobita (naročita) promiena strane nabon bitbe bod Mohača Drugo poglavlje (koje također ima pet podođjela), prikazuje čitatelju samog autora ovog izvanrednog izvora. U prvom pododjelu se predstavlja historičar Stjepan Brođarić (Poglavlje 11/1.), čiji rad o Mohačkoj bici na latinskom jeziku je tiskan u Krakovu travnja 1527. godine, i čini jedno od najznačajnijih djela srednjoeuropske humanističke historiografije, te je ujedno i najvjerodostniji izvor o bici. Oproštajno pismo je, prvi puta u ovom djelu, pružilo i konkretne dokaze da je ono zapravo nastalo kao odgovor na latinsku besjedu poznatog bečkog humaniste Johannesa Cuspinianusa (1473—1529) koju je napisao koncem 1526. (Oba izvora se mogu čitati u prijevodu na mađarski jezik u poglavlju III/5—6. kao i dokumenti prethodnice koji su doveli do promjene strana, te njihovi odjeci [Poglavlje III/7.]). Dva najobimnija pododjela sveska (II/2—3.) daju moralno načelne povode i osobno praktične razloge koji su prouzrokovati stranačku promjenu kod političara i prelata. Njegovo duboko i iskreno osjećanje odgovornosti za opstanak Ugarske u miru su igrali odlučujuću ulogu, isto kao i samoopravdanje zbog prijelaza na drugu stranu, pa i njegova zapostavljenost na dvoru kraljice Marije Habsburg u Požunu. Sam čin prijelaska Brodarica (koji se izdigao iz reda običnog plemstva medu crkvene velikodostojnike i vodeće službenike države) drugom vladaru je i zato specifičan, jer je on samo jednom mijenjao vladara u ovim mutnom periodu poslije 1526., te je od proljeća 1527. pa sve do svoje smrti koncem 1539. bio i ostao na strani Ivana I. Zapolje, On se kao njegov diplomat (poslanik) svom snagom zalagao za to da prestane oružani sukob između dvojice kraljeva i da se uspostavi mir u rascjepkanoj Ugarskoj (kako to detaljizira poglavlje II/4.). Štoviše, njegovim glavnim «političkim djelom» se može smatrati varadinski mir koji je skopljen između dva vladara 24. veljače 1538. godine. Životni put Stjepana Brodarica u cjelini pak dokazuje, da je mogućne časno i pošteno politizirati čak i u ovakvim proturječnim vremenima i prekretnicama (Poglavlje II/5.). Naime, on nije bio jedinstven samo u tomu da je javno najavio i obrazložio svoju namjeru da promijeni stranu, nego je on jedini iz toga vremena o kome znademo da je i kasnije preispitivao savjest zbog svog postupka.... Izdavači izvornih dokumenta nisu zaborivili da prikažu i ostalu korespondenciju bispuka i humaniste, što iznosi više stotina pisama (Poglavlje III/1.), medu njima ovo oproštajno pismo spada u najvrednije primerke. Nadalje oni daju najvažniju bibliografiju za ovaj period povijesti, za Mohačku bitku, kao i za životni put Stjepana Brodarica (Poglavlje IV/1—2.). Na kraju treba posebno naglasiti da je njegovo oproštajno pismo od velikog značaja ne samo za mađarsku historiografiju, nego je ono daleko šireg značaja. Podaci o pretenziji Ferdinanda Habsburškog na ugarski prijestol su izvanredni izvorni podaci za austrijsku historiografiju. Pismo je od značaja i za hrvatsku historiografiju jer je Brođarić rođen krajem 15. stoljeća u Slavoniji (u Križevačkoj županiji), koja je prežno napučena Hrvatima, zatim i za Poljsku zbog njegovih tijesnih veza sa tom zemljom, a i zbog toga jer je povijest Mohačke bitke izdat u Krakovu, a napokon i za slovačku historiografiju zbog mjesta nastanka pisma. Uzevši sve to u obzir, ovaj povijesni dokument je od podjednakog značaja za historiografiju više srednjoeuropskih država.
