B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)

Epilógus

Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439)

gena) kao "izabranog suca plemića koji žive na nekom teritoriju (iudex electus nobilium in certo territorio habitantium)".4 Donosi brojne primjere iz izvora, od kojih prvi potječu iz 1244., a posljednji iz 1419. godine. Neki od primjera odnose se i na križevačke zemaljske župane. Na sličan način i Lexicon Latinitatis Medii Aevi lugoslaviae među različitim mogućim inačicama termina comes donosi i comes terrestris, comes terrigena koje definira kao iudex generationis ili zemaljski župan, odnosno sudac plemena. Primjer koji daje odnosi se upravo na križevačkog župana Prevšu.5 Osim navedenih rječnika, podaci za razjašnjavanje sintagme comes terrestris daje i Vladimir Mažuranić u svom djelu Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik govoreći o pojmu comes. Među raznim značenjima spominje da se ponekad župan plemena ili bratstva ponekad naziva terminom comes terrestris, "a njihovo se bratstvo ili pleme zove supanatus".6

Prema našem mišljenju, kako ćemo u tekstu pokazati, zemaljski je župan bio nadležan iobagiones castri koji su bili povezani uz utvrdu, od 15. stoljeća nobiles castri, a pod svojom jurisdikacijom imao je i zemlje utvrde.

Institucijom zemaljskog župana u Slavoniji bavilo se dosad tek nekoliko mađarskih i hrvatskih istraživača. Prvi koji je otvorio to pitanje bio je Frigyes Pesty u djelu o povijesti županata u Ugarskoj. On je ukratko ocrtao opće značajke svakog županata (comitatus), ali se križevačkog vrlo kratko dotaknuo, spominjući samo dokumente koji se izravno tiču posjeda utvrde i to od 1222. nadalje. Njegovi podaci sežu samo do kraja 13.

tek krajem 11. stoljeća, a mnogi od primjera iz 12. stoljeća povezuju te službenike s kraljevskom zemljom ili prerogativima na području Svetog Rimskog Carstva. Iako se autoru čini da ih je moguće povezati s uzdizanjem ministerijala, zbunjuje ga činjenica da se sloj carskih ministarijala uzdiže tek dvije stotine godina kasnije (Benjamin Arnold, Princes and territories in medieval Germany, Cambridge 1991., str. 130-131). Vrijedno je spomenuti da Arnold na istom mjestu spominje i da se titula koristila i u kontekstu njemačke istočne kolonizacije, što u potpunosti odgovara gore spomenutim spiškim Saksoncima.

4 Iván Boronkai et al., Lexicon Latinitatis Medii Aevi Hungáriáé. A Magyarországi Középkori Latinság Szótára, 5 sv., Budapest 1987.-1999., sv. 2, str. 191 (red 58-60), str. 195 (red 22-41).

5 Marko Kostrenčić et al., Lexicon Latinitatis Medii Aevi lugoslaviae, sv. 1, Zagreb 1973., str. 250.

6 Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb 1908.-1922., pretisak: Zagreb 1975., str. 126-127. Potrebno je naglasiti da hrvatska historiografija do sada nije dovoljno jasno naglasila terminološku razliku između županata i županije, no nipošto ne treba misliti da su u njoj ti sami pojmovi poistovjećeni. Mađarska je pak historiografija napravila jasnu distinkciju, za županat koristi termin várispánság, dok za županiju termin megye. Općenito treba istaknuti da je mađarska povijesno-pravna terminologija za istraživanje srednjega vijeka razvijenija od hrvatske.

70