B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)
Epilógus
Križevački zemaljski župan (comes terrestris Crisiensis). Uvodna studija stoljeća.7 Opći dio knjige bavi se nekim od dužnosnika županata (locumtenens, satnik, itd.), među kojima redom uzalud tražimo zemaljskog župana. No, ta mu služba nije bila nepoznata te prilikom opisivanja križevačkog županata spominje zemaljskog župana Prevšu. Jedini križevački dužnosnik koji mu je poimence poznat stanoviti je satnik Zulga, no za njega se ne zna kada je točno vršio službu.8 Polemizirajući s drugim radom Frigyesa Pestyja, Die Entstehung Croatiens [O uspostavi Hrvatske], o pripadnosti Slavonije u razdoblju od 10. do 13. stoljeća, Vjekoslav Klaić dotiče se i problema slavonskih županata za koje naglašava da se u 13. stoljeću ondje nalazilo obilje "manjih oblasti" koje se u latinskim izvorima zovu terminom comitatus. Tako ih je pobrojao dvanaest na slavonskom području te je među njima spomenuo dakako i Križevce. Objašnjava da su te "upravne oblasti" bile prostorno malene, da svaka ima kao središte svoj tvrdi grad pod koji spadaju razne zemlje i ljudi kojima se na čelu nalazi župan.9 Objašnjenja funkcije zemaljskog župana (comes terrestris) prvi se kratko dotaknuo dvadesetak godina ranije Ivan Kukuljević Sakcinski u znanstveno-popularnom radu o Kalniku. Naveo je da su kalnički plemići nedugo nakon obrane od Tatara dobili plemstvo i slobodno upravljanje pod izabranim zemaljskim županom. Naravno, u tom se radu nije direktno bavio križevačkim plemićima niti njihovim čelnicima.10 Iako se također nije izravno bavio institucijom križevačkog zemaljskog župana, Dezső Csánki u djelu Körösmegye a XV-ik században [Križevačka županija u 15. stoljeću] osvrće se na postojanje iobagiones castri u Slavoniji te tvrdi da su se oni u njoj održali sve do kraja srednjega vijeka, čak i kada su područja na kojima su živjeli dolazila u ruke crkvenih ili svjetovnih velikaša. Spominje da su križevački i kalnički županati tijekom srednjega vijeka ostali u kraljevskim rukama. Crkveni su predijalci živjeli na području zagrebačkog biskupa, čazmanskog prepošta, glogovničkog prepošta i drugih crkvenih institucija. Neki su bili i u privatnom vlasništvu, primjerice županati Rovišća i Grebena. On smatra da su pojedinci koji su živjeli na području županata iz vlastitih redova birali svog zemaljskog župana, koji im je sudio prema običajnom pravu i ponekad 7 Frigyes Pesty, A magyarországi várispánságok története, különösen a XIII. században [Povijest ugarskih županata, posebice u 13. stoljeću], Budapest 1882., str. 301-303. 8 Isto, str. 93-117. 9 Vjekoslav Klaić, Da li je nekadanja Slavonija bila izprvice hrvatska ili ugarska zemlja?, Vienac. Zabavi i pouci, god. 14, Zagreb 1882., br. 35, str. 560-562, br. 36, str. 576- 578, br. 37, str. 596-599, br. 38, str. 609-612, br. 39, str. 628-630, br. 40, str. 637-640, br. 41, str. 655-658, br. 42, str. 675-678. 10 Ivan Kukuljević Sakcinski, Grad Veliki Kalnik, Leptir, Zagreb 1859., str. 255. 71
