Zalai Múzeum 8. (Zalaegerszeg, 1997)

Közlemények - Frankovics György: Női vámpirisztikus (gyermekágyas- és nyomó) démonok a horvátok és szerbek néphitében – a mora/mura/nora és más lények

200 Frankovics György démonoktól védő ráolvasások Délkelet-Európában és a Közel-Keleten). A hagyomány kötelékében. In: Tanulmányok a magyarországi zsidó folklór köréből. Akadémiai Kiadó, Budapest Autor na temelju svojih dugogodisnjih istrazivanja о mitskim bicima u madarskih Hrvata predstavlja demone s vampiristickim osobinama a koja se bica najcesce javljaju pod imenom mora/mura/nora te pod nazivom mrak, mracica, trut i benedikt. U arhaicnim vjerovanjima ocrtava se prastara vjera hrvatskog i drugih naroda u zle, neciste sile, a kője u kuci nocu posjecuju covjeka te mu ne daju mira u snu: prituskuju ga, gnjece, „drucaju", jase ga, a narocito su opasna za dojencad i njihove matere rodilje. Dijete mogu zamijeniti, ukrasti. No Mrak je opasan po zenu, koju siluje u snu, a njezin suprug nista ne smije uciniti protivu njega. Ova mitska bica se u raznim podobama i prikazama pojavljuju: u obliku psa, macke, konja, te u slucaju mraka, on je muskarac s velikim, crnim sesirom („skerlakom") na glavi, itd. Ljudi se od napastvovanja opasnih démona kané zastititi na razne nacine. Protivu nevidenih i videnih demonskih sila rabé rázna zastitna sredstva: cesnjak, mast sa zvona osovine u tornju crkve, petrolej, nozeve, vilice, rucnike, itd. Profílakticno sredstvo je i nacrtani pentagram, poznat pod nazivom kao „trutove noge" u zapadnougarskih Hrvata ili рак pod nazivom Salamunovo slovo kője se nacrta na dovratak ili na zipku novorodenceta, no koriste se i druge formule, na vrata se kredom ispisuje: „Nisam doma!" te mora tada ne moze nauditi covjeku u stanu, kada on nocu spava. Poznato je sklapanje pobratimstava, primjerice u Crnoj Gori, gdje se mora poziva s: „Dodi, kujo, sjutra u jutro prije sunca da ti dam malo solü", slican poziv je sacuvan u slucaju predanja Hrvata u Madarskoj. No puk se protiv necistih sila (mora, vila, vjestica, itd.) sluzi bajanjima, kazivanjem basmi, magicnih tekstova. Bajanja su bajalice izvodile pri zalasku sunca pored nekog bistrog i brzog potoka,'u drustvu bolesnika, gdje se bolest slala dalje s vodom. U bajanjima se pojavljuju i krscanski sveci koji od zlih sila: more, vjestice, vile, tata i slicnih bica zasticuju covjeka u snu, odagnajuci zle demone, kője vracare, bajalice u magijskim formulama salju na drugi svijet, otkud néma vise povratka u ljudsku zajednicu. Slicna vjerovanja u demone postoje kod raznih naroda svijeta. U slucaju more podrijetlo skupnog naziva nazire se u Nijemaca, Francuza, Engleza i RADENKOVIC, Ljubinko 1983 Narodna bajanja. Beograd SRPSKIMITOLOSKIRECNIK (SMR) 1970. Beograd ZECEVIC, Slobodan 1981 Mitska bica srpskih predanja. Beograd slavenskih naroda. Naziv oznacava smrt i bijelu boju. Jedino u Crnoj Gori mora moze biti bijela, a sto nas upucuje na arhaicnost vjerovanja. U balkanskih naroda, Srba i Crnogoraca mora ima slicne osobine kao i vjestica. U Dalmaciji kod Hrvata u okolici Dubrovnika morica se rodi u crvenoj ili plavoj kosuljici (piacenti) te se tesko moze udati, naime vjeruje se da bi ona vremenom postala vjestica i u svom rodu pruzrokovala smrt svojoj djeci, stoga kada se dijete rodi u crvenoj kosuljici na krovu kuce valja obznaniti da se je rodilo dijete u crvenoj kosuljici, pa se je vjerovalo da onda nece postati mora. Mora postaje jos i na razne druge nacine, primjerice ako se prekrsi tabu. U Zadunavlju kod Hrvata u Zali i u sjevernom djelu Zupanije Somod (Somogy megye) te u sjevernoistocnim krajevima Hrvatske i na otoklu Krku pojavljuju se slicna bica (incubusi), koja mogu biti muska ili se skupa pojavljuju, kao muska i zenska - mrak i mracica. Nas prilog otkriva jednu prazninu glede mitskih bica madarskih Hrvata i Srba, ujedno daje uvid u interetnicke veze, imajuci pri torn u vidu da folklorna znanost jos na niz pitanja treba traziti odgovore, neposredno na slavensko-njemacke-talijanske veze. Autor studije istice da su u slucaju balkanskih naroda za novorodence i majku rodilju iskljucivo opasni zenski démoni (mora, babice, milosnice, nocnice, ove potonje postoje jos kod nekih drugih slavenskih naroda) te da u panonskim, primorskim i alpskim prostorima u Hrvata naporedo móri postoje i istovjetna muska bica, takoder i u njemackim vjerovanjima. Interetnicke veze su poglavito jake, naime Hrvati u zapadnim krajevima Madarske preuzimaju i sam naziv od susjednog njemackog zivlja pod nazivom trut, ili trud u okolici Szombathelya, a sjevernije u blizini Soprona postiji naziv za ovo iskljuöivo zensko bice pod imenom mura u kajkavaca i mora u cakavaca, dokle je kod Austrijanaca i Nijemaca to takoder zensko bice Drude i Drud, te postoji iskljucivo i musko bice, pod nazivom Alp, kője pritiskuje, gnjeci, „druca" covjeka. Priopcene analogije od raznih naroda svijeta svjedoce о rasprostranjenom vjerovanju u bica s vampiristickim osobina koja su poglavito opasna za novorodencad i majke rodilje, kao i za ostale clanove u obitelji. Sazetak