Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 2. kötet (Zalaegerszeg, 1998)

Jospi Vidović (Čakovec): Sveta Jelena, Šenkovec 1990–1996

Sveta Jelena, Senkovec 1990-1996 Ovaj dio temelja veoma je razoren zbog razrastanja korijenja drveta „drenak", koje je sadeno u Medimurju da bi služilo kod liturgijskih obreda Cvijetne Nedjelje. Iz samostanskog krila u svetište vodila su dvoja vrata, koja su sada zazidana, a iznad vratiju, nakon rušenja samostanskog krila napravljena je imitacija u žbuci dvaju postoječih prozora sa južne strane svetišta. Kada su se desile ove preinake zasad je sa sigumošču teško odrediti, buduči da je istražen mali dio kompleksa nekadanjeg pavlinskog samostana. Žbuka se manje - više sačuvala na cijelome otkopnom sloju ovog dijela sonde, iako je mjestimice bila veoma oštečena. Bolje sačuvanu žbuku učvrstili su i zaštitili restauratori koji ovdje rade. Prema načinu i obliku temelja, ovaj dio smatramo originalnim gotičkim slojem temelja. Raster groblja oko pavlinskog samostana teško je odrediti, zbog izgradnje privatnih objekata na torn prostoru. Nalaz kostura kod gradnje, te prenošenje kostiju uz sakralni objekt opča je pojava na području Medimurja. Zbog obzidanosti ovaj nalaz u početku smatramo zidom, a tek naknadno uvidamo da je to deponij uredno poslagane i obzidane gotičke grade. Kada je nestao gradevni materijal oveg temelja teško je odrediti. Kod raznih dogradnji i preinaka cesto se koristi gradevni materijal u sekundarne svrhe, a i izgradnja naselja u neposrednoj bližini koristi gradevni materijal sa ovog terena. Čitav prostor izmedu dvaju kontrafora, kao i temelj koji teče prema istoku, sačinjeni su od raznih spolija gotičke grade u sekundarnoj uporabi, i kao takovi ostavljeni su in situ. Prethistorijska keramika, kao i kremeni nožič na ovome prostoru ne trebaju čuditi, buduči da je teren blago povišen u neposrednoj bližini potoka, te kao takav uvijek je bio pogodan za stanovanje. Zbog dinamike radova na ovome objektu visoke spomeničke vrijednosti radilo je istovremeno više zaštitarskih ekipa. Tako se uz arheološka istraživanja istovremeno obavljaju i radovi na sanaciji fresaka unutar svetišta, kao i sanacija vanjskog pročelja. Ovogodišnja istraživanja možemo nazvati revizionim istraživanjima, buduči daje i E. Laszowski 1924. god. istraživao na istoj lokaciji. Prema postoječoj dokumentaciji koju posjedujemo, ona je veoma manjkava i nedostatna, a odnosi se uglavnom na arhitekturu, dok je položaj grobova u potpunosti zanemaren. Zbog ograničenja financijskih sredstava, nije bilo moguče odredenu sondu u potpunosti istražiti, što je donosilo dosta poteškoča na terenu. Popločenje ciglom velikih dimenzija na spoju ulaza u mauzolej nije opločenje lade crkve, a nije ni grobnica kako se moglo pretpostaviti. Ovaj nalaz ostavljen je nakon istraživanja nedirnut. E. Laszowski, Zrinski mauzolej u Sv. Jeleni kod Čakovca, Hrvatsko kolo IX, Zagreb 1928. cit. „Lijevo od vanjskih zidova crkve naden je jedan potpuni ženski kostur s ostacima zlatom i srebrom protkanog brokata oko glave. Kostur mora da je dosta star, kosti su lahke" Pokretni nalazi sa ovog istraživanja uglavnom su zagubljeni. Dijelovi nadgrobne ploče Nikole Zrinskog od crvenog veroneškog mramora prema evidenciji vračeni su 1964. iz Madarske. Natpisna ploča Helene Kneževič rodene Höger nadena je tokom istraživanja 1991. god. u devastiranom stanju. Iz prepiske pak E. Laszowskog doznajemo da su neki predmeti trebali biti ustupljeni Varaždinskom muzeju. E. Laszowski, cit. ovdje, „Tarac je crkve bio udešen od šesterokutnih opeka, kakav je još sačuvan u svetištu". Ovdje moramo spomenuti da je sačuvani tarac u svetištu manjih dimenzija od onog nadenog u ladi. Tarac u ladi nizi je za dvadesetak centimetara od onog u svetištu, jer je vjerojatna svetište i bilo odvojeno od lade stepenicom ove višine. Nalaz taraca u ladi crkve značajan je zbog mogučeg odredivanja nivoa poda u nekoj budučoj restituiranoj crkvi. 69