Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 2. kötet (Zalaegerszeg, 1998)

Jospi Vidović (Čakovec): Sveta Jelena, Šenkovec 1990–1996

Josip VIDOVIC darovnica. Od 1822. god. nakon posljednjeg preuredenja kompleksa po nalogu Kneževiča, ovaj pavlinski kompleks dobiva naziv „Capella S. Helene in Castello illmi e liberis Baronibus loannis Knesevich". 12 Ove podatke crpimo iz terenskog dnevnika Emilija Laszowskog, te dopisivanja koje vodi sa nadstojnikom imanja u Šenkovcu, koji moli da se otvor u kriptu zazida, kako djeca ne bi ulazila u kriptu i činila štetu. 13 Prilično dugo kapelica je bila bez vratiju i prozora, u vrlo zapuštenom stanju, o čemu svjedoče mnogi grafiti iz tog vremena, a bilo je i razmišljanja da se pastoječi objekt sruši i iskaristi za drugu namjenu. Ovu katastrom spriječio je akademski slikar i kipar Lujo Bezeredi, koji dobiva od nadležnih vlasti ovaj objekt za potrebe kiparske radionice, te je on dao ugraditi prozore i vrata, čime je ovaj visoki spomenički abjekt spašen od potpune propasti. 14 Pakretna arheološka grada djelomice je očiščena i konzervirana na terenu, te kasnije deponirana u Muzeju. 15 Podaci o gradnji mauzoleja porodice Zrinskih imaju dvije interpretacije u sveži početka gradnje ovog objekta. U prvoj varijanti početak gradnje mauzoleja je odmah nakon što Zrinski dabivaju u posjed Medimurje, dakle več prije 1561, pa bi stoga u njemu bili pokapani i Nikala Subič Zrinski-Sigetski i njegova žena Katarina. Drugi datum vezanje za gadinu 1626-7, koji govori da su grobni eu dali sagraditi tutori maladobne djece Nikole i Petra. E. Laszawski istražujuči ovaj lokalitet 1924. god. mišljenja je daje grobnica sagradena ranije, iako ni on nije zatekao pasmrtne ostatke abitelji u mauzoleju. 16 Dio grobova polažen nepasredno uz postaječe svetište, prema arheolaskoj interpretaciji nalaza pripada kraju 14. i pačetku 15. st. Nalaz lakota od željeza ukrašen zlatnim lističima (provjera kad zlatara) kao pojasna kopča rijedak je i vrlo interesantan podatak. Iz usmenih podataka sličan nalaz posjeduje muzej Murske Sobote iz Slovenije, a podatke dugujem arheologu Branku Kermanu. 1 Dubina temelja nije istražena da najdublje kote, buduči da je pijezometar podzemnih voda u to vrijeme bio vrlo visok, a što se tiče arheološke sande ona je na 1,5 m. u potpunosti sterilna. 18 Ukopan broj kastura položenih u zajedničku grobnicu nije bilo moguče utvrditi, buduči da su pojedini ukopi preneseni samo u fragmentima, a dijelom ostali in situ što se vidi na situacionom polažaju sonde. 19 Ova dječja grobnica bila je pokrivena kamenom pločam, koju čuvamo u Muzeju. Grobnica se nadovezivala na poradičnu grabnicu obitelji Kneževič sa boltanim otvorom, koji je dugo nakon istraživanja E. Laszowskog ostao otvoren, te su se djeca uvlačila u njega i devastirala pasmrtne ostatke. Usmenom predajom kasnije je ovaj otvor smatran otvarom za zbijeg, a povezivao je stari grad Čakavec sa pavlinskim samostanom. Sama veličina otvora demantira ovu predaju. Muzej posjeduje fatografije amaterskog istraživanja iz 1921 god. koje je snimio gospodin Ladislav Kronast, osnivač Muzeja, a koje prikazuju istraživanja na brdu neposredno uz samostan, gdje je vidljiv veliki kameni dovratnik sa grbom na vrhu. Tekst ispod fotografije glasi: „Ulaz u podzemnu kriptu i tajni prolaz za stari grad Cakovec" Usjek kaji je kopan do prolaza mogao bi riješiti enigmu nalaza bjelobrdskog materijala, kaji se od početka pripisuje nalazima Sv. Jelene kod Senkovca. (Tomičič) U tri navrata pokušali smo pronači ovu lokaciju, no bez uspjeha. 20 Temelj crkvene lade izveden je od abradena kamena, širine 9 m. Za vrijeme istraživanja E. Laszowskog parcela oko postoječeg svetišta pripadala je d.o.o. Slavonija, koje je dozvolilo arheološka istraživanja koja poduzimaju „Brača Hrvatskog Zmaja". Nakon istraživanja dat je zahtjev od Brače da se prema priloženaj skici E. Laszowskog d.o.o. Slavanija adrekne parcele oko svetišta, što je ova i učinila. Nažalost, u vremenima poslije rata privatni posjednici okoljnih parcela proširuju svoje posjede, ne poštujuči ni najmanje svetinje naših velikana. Zbog usmenog dogovora da se nakon istraživanja naprave upojni bunari, sonda je djelomice zatrpana otkopnom zemljom a djelomice riječnom valuticom. Čitav istraženi teren zaštičen je od atmosferilija. 68