Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 1. kötet (Zalaegerszeg, 1996)

Marina Šimek (Varaždin): As Regards the Finding of the Mould of St. Peter of Ludbreg on Metalurgical Activity in the South-Western Part of Croatia at the Beginning of Early Iron Age

Marina SIMEK što upučuje „preslikani" negativ u formi riblje kosti; oni dijelovi poklopca koji su bili u kontaktu s vručom litinom promijenili su boju. (T. II: 2a). Tako je i ovakva neznatna promjena boje potvrda za odredenu tehniku lijevanja i dobru iskorištenost jezgrenika. Takoder i bočne strane ovih jezgrenika služile su za odlijevanje masivnijih štapičastih poluproizvoda (T. II: le, 2c), što sve govori o spretnosti i snalažljivosti ljevača. Za odlijevanje glatkih šupljih sjekira s jednom ušicom služio je jezgrenik koji u donjem dijelu ima još jedan primarni negativ, vidljiv samo djelomično (T. I: 4). Možda je ovaj kalup tek trebao biti koristen pošto površina negativa djeluje kao da nije bila u dodiru s vrelom litinom. U našoj radionici proizvodila su se i dlijeta s tuljcem za nasad drške (T. I: 5a, 6a; T. III: 3). Još je Kaiman von Miške pretpostavio, a u kontekstu nalaza iz Velema, da su ovakva dlijeta izmedu ostalog služila i za obradu relativno mekanog pješčenjaka odnosno za urezi vanje negativa u površinu jezgrenika (MIŠKE, 1928, 5). Na jednom od dva jezgrenika vidljiv je i primarni negativ (T. I: 5b), a na drugom forma za lijevanje vrhova strelica - sa zajedničkim ulijevnim kanalom (T. I: 6b). Prema tome, nakon stoje primarni kalup bio oštečen teje postao nepodesan za lijevanje, on nije odbačen. Njegov je dio ponovo iskorišten pa je na suprotnoj strani urezan negativ za odlijevanje dlijeta i toj je polovici konačno pri dodana druga. Medu orudem koje se proizvodilo u Sv. Petru prepoznajemo još jedan tip dlijeta s tuljcem za nasad drške (T. III: la, 2a). To je razvrtač (Kreuzmeissel ili Hohlschaber), alat koji je poznat takoder s nalazišta zapadne Madarske, npr. iz Velema te sa brda Sag (MOZSOLICZ, 1973-1974, T. 11, 3). Na ovom potonjem lokalitetu združen je unutar zatvorenog nalaza s brončanim inventarom kasne kulture polja sa žarama pa je i ovaj nalaz sinhroniziran s njezinom fazom IV u sjevernoj Hrvatskoj, što odgovara Ha BI i Ha B2 periodu (MOZSOLICZ, 1973-1974, 95). No, za cjelokupni nalaz metalurške radionice iz Sv. Petra Ludbreškog od bitnog je značaja funkcija ovakvih dlijeta. Ona su, osim kod izrade kalupa, mogla služiti i kod daljnje obrade bronce pa su se možda jednim dijelom proizvodila za prodaju, a dijelom i za potrebe radionice. Uz spomenute alate ovdje su se odlijevali i čekiči, kako oni masivniji (T. III: 4) tako i manji, laganiji, očito namijenjeni finijim poslovima, možda obradi rubnih dijelova predmeta iz brončanog lima (T. III: 5). Izgled ostrica odnosno udarnih površina ovih čekiča ne možemo rekonstruirati jer su one bile obradivane tek nakon vadenja odljevaka iz kalupa. Kompletno je sačuvan jedan dvodijelni kalup za odlijevanje kopalja s tuljcem za nasad. (T. III: 6, 7). Tuljac se pretvara u rebro koje se proteze do vrha lista. Posebnost ovog kalupa čine 4 rupice, dvije izbušene na sljubnici, dakle izvan negativa, a dvije na samom rubu negativa što znači daje odljevak morao imati grešku (T. III: 6a). Funkcija ovih rupica za sada je nejasna tim više što se i na drugoj polovici nalazi jedna rupica. Medutim, ona se ne poklapa niti s jednom na parnom jezgreniku. Iako se za sada ova pojava ne može dovesti u vezu s tehnologijom i procesom lijevanja, ne čini mi se prihvatljiva niti teorija o namjernom oštečivanju kalupa (WANZEK, 1989, 67). U depou je sačuvan i dvodijelni kalup za odlijevanje noževa blago povijene ostrice (T. III: lb, 2b). Noževi su imali tuljac za nasad drške i upravo ovaj tip predstavlja vrlo važan element za dataciju skupnog nalaza. Nož istog tipa poznat je iz ratničkog groba kod Villacha (PITTIONI, 1954, si. 6) datiranog u Ha B3 period odnosno njegov prijelaz na Ha C

1 stupanj, dakle u drugu polovicu 8. do u 7. st. pr. Kr. 52