Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 1. kötet (Zalaegerszeg, 1996)

Marina Šimek (Varaždin): As Regards the Finding of the Mould of St. Peter of Ludbreg on Metalurgical Activity in the South-Western Part of Croatia at the Beginning of Early Iron Age

Skupni nalaz kalupa iz Sv. Petra... početak života u naselju na prijelaz Ha B3 stupnja u Ha Cl stupanj, dakle u kasno 8. i rano 7. st. pr. Krista (ŠIMEK, 1979, 118; VINSKI-GASPARINI, 1987, 191-192). Time su upotpunjeni i podaci o najstarijoj fazi grupe Martijanec-Kaptol pa če njenom horizontu 1 uz grobove na Lepoj ravni pod Poštelom, uz nalaze iz tumula u Gornjoj Radgoni i prapovijesne grobove u Šempetru pripadati i nalazi iz naselja u Sv. Petru Ludbreškom (VINSKIGASPARINI, 1987, si. 11). Na području austrijske Štajerske veliku srodnost grupi MartijanecKaptol nalazimo u grupi Wies odnosno Kleinklein, jednako kao što sličnost pokazuju i istovremeni nalazi iz Gradišča i zapadne Madarske (VINSKI-GASPARINI, 1987, 227). Značaj ke ljevačkog inventar a U ostavi su najbrojniji kalupi za višekratnu upotrebu. S obzirom na primjenivanu tehniku lijevanja svi su bifacijalni što znači daje negativ urezan u obje polovice. Unutar ove kolekcije diferenciraju se dvije podgrupe: keramički kalupi i kameni. Sačuvana su svega 3 keramička jezgrenika (T. I: 1-3) što u sveukupnom odnosu prema kamenima čini 21, 4%. Odnos u korist kamenih kalupa potpuno je razumljiv pošto je trajnost i otpornost pečene gline u procesu lijevanja znatno manj a nego što je to slučaj s kamenom pješčenjakom. Do oštečenja i deformacija moglo je doči kako u toku izrade kalupa tako i kod lijevanja. Dvodijelni masivni kalup (T. I: 1, 2) služio je za lijevanje šupljih sjekira s jednom ušicom. Iako su polovice znatno oštečene, tako da nije vidljiv kompletan negativ, dimenzije oba jezgrenika, boja i kvaliteta gline te konačno marke urezane na bočnim stranama (T. I: lb, lb), upučuju na pripadnost obiju polovica istom kalupu. Treči jezgrenik služio je za odlijevanje šupljih sjekira s jednom ušicom (T. I: 3). Sva tri jezgrenika bila su u funkciji što dokazuju promjene uočljive na površinama negativa. One su posljedica dodira vruče litine s površinom kalupa. Iako je visoka temperatura mogla oštetiti radnu površinu keramičkog kalupa, ipak je on mogao izdržati i više od jednog lijevanja, naravno ukoliko je bio pravilno izraden od kvalitetne mješavine gline, pijeska i vode (ŠIMEK, 1990). Stoga smatram da su i keramički kalupi ove vrste svakako višekratno upotrebljavani što medutim neki autori osporavaju (DURMAN, 1983, 30). Drugu skupinu čine kameni kalupi. Svi su izradeni iz pješčenjaka, sirovine koja se lako može nači u okolici Sv. Petra (ELERŠEK, 1984, geol. karta). Svi sačuvani kameni kalupi pripadaju dvodijelnom tipu no tek su u 4 slučaja od takvih dvodijelnih kalupa sačuvane obje polovice odnosno oba jezgrenika (T. I: 5, 6; T. II: 1, 2: T. III: 1, 2, 6, 7). Osobito je zanimljiv masivni kalup za odlijevanje brončanih šupljih sjekira s dvije ušice (T. II: la, 2a). Naime takve sjekire nisu uobičajene na području srednje Europe. Za pretpostaviti je da su se u Podravini proizvodile za trgovačku razmjenu s drugim geografskim područjima, jer nedostatak nalaza pozitiva govori da se vjerovatno ovdje nisu koristile. Treba naglasiti da je u poznatom metalurškom centru u Velemu takoder naden kalup za odlijevanje istog tipa sjekira čestih u južnoj zoni - od Iberijskog poluotoka do Ponta (PATEK, 1968, 43). Primjerke slične našem nalazimo na sjevernoj obali Crnog mora. Prema tipologiji A. Leskova oni bi pripadali III tipu sjekira s dvije ušice odnosno kimerijskom tipu (LESKOV, 1981, 78) prilično dugog trajanja od 12. do 8. st. pr. Kr. Stražnja strana jedne od polovica kalupa služila je za odlijevanje brončanih poluizradevina koje su se naknadno obradivale kovanjem ili izvlačenjem. (T. II: 2b). Stražnja strana parnog jezgrenika služila je pritom kao poklopac na 51