Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 1. kötet (Zalaegerszeg, 1996)

Marina Šimek (Varaždin): As Regards the Finding of the Mould of St. Peter of Ludbreg on Metalurgical Activity in the South-Western Part of Croatia at the Beginning of Early Iron Age

Marina SIMEK uništeno nalazište STARO GROBLJE. Prvobitno je to bila površinom veča prirodna uzvisina, no njen je znatni dio mehanizacijom potpuno uništen, a onaj manji, preostali, teško je oštečen intenzivnom obradom tla. Istraživanjima koja je 1960. god. proveo Arheološki muzej iz Zagreba otkriveni su dijelovi naselja starijeg željeznog doba. Naselje je pripisano Ha C2 i Ha Dl stupnju odnosno prema kasnijoj podjeli horizontu 2 i 3 grupe Martijanec - Kaptol (VINSKI-GASPARINI, 1987, 193 i d.). Toponim STARO GROBLJE ne može se povezati s prapovijesnih naseobinskim kompleksom, več se on odnosi na znatno mlade, srednjevjekovne grobove ukopane u stariji arheološki sloj (VINSKI-GASPARINI, 1984, 45). 1977. i 1978. god. na lokalitetu, koji je u meduvremenu i dalje uništavan, ponovo su vršena manj a istraživanja zaštitnog karaktéra. Tom su prilikom o naselju dobiveni novi podaci, izuzetno važni kako za kronologiju naselja tako i za sagledavanje njegove ekonomske baze - metalurgije. Ostava ljevača bronce Na dnu jame 1, duboke 110 cm, ležali su keramički i kameni kalupi za odlijevanje različitih brončanih predmeta, keramičke jezgre ili klinovi te keramička cijev - sastavni dio mijeha za potpirivanje vatre (SI. 2). Ovaj skupni nalaz kalupa i pripadajučeg pribora predstavlja očito inventar ljevačke radionice koja je, po svemu sudeči, kroz duže vrijeme radila na perifernom dijelu naselja. Obzirom da su tokom istraživanja u bližini jame 1 identificirani takoder i ostaci talioničke peči, možemo pretpostaviti da je ekonomsku osno vu naselja predstavljala i metalurška djelatnost. Ovaj nalaz kalupa, največi na području Hrvatske, štoviše največi i na području ex-Jugoslavije, može se po veličini usporedivati s nalazima iz Sokola u Bugarskoj (KOJČEV, 1950), Ciumeštia u Rumunjskoj (PETRESCU-DIMBOVITA, 1977, 90) te s poznatim nalazom iz naselja Velem (v. MIŠKE, 1908), bez obzira što su ovi kronološki stariji od našega. Zanimljivost i značaj depoa iz Sv. Petra je u raznolikosti predmeta korištenih direktno u procesu lijevanja bronce. Zastupljeni su i kalupi i jezgre, a napokon i keramička cijev. Nadalje, prisutni su i keramički i kameni dvodijelni kalupi, zatim keramički poklopci za jednodijelne kalupe, a posebno su značajni kalupi za jednokratnu upotrebu. Ovi potonji su na našim lokalitetima vrlo rijetko nalaženi ili, stoje čak vjerojatnije nisu identificirani zbog svoje fragmentarnosti koja je uvjetovana specifičnom tehnikom lijevanja. Pravi raritet unutar zatvorenog nalaza predstavlja jedan cijeli, dakle neiskorišteni kalup za lijevanje u tehnici „a cire perdue". Relativno veliki dijapazon predmeta koji su se lijevali u ovoj radionici obuhvača dva tipa šupljih sjekira (s jednom i one s dvije ušice), kopija, dlijeta, noževe, čekiče, strelice, možda nakit, dijelove konjske opreme te poluizradevine - sipke. Otkriče ostave ljevačkog inventara deponiranog na jugozapadnom perifernom dijelu naselja dalo je lokalitetu potpuno novi značaj-definiralo ga je kao jako ekonomsko središte starijeg željeznog doba na području hrvatske Podravine i Medimurja. Najbitnija je vjerojatno bila upravo metalo-preradivačka produkcija. Ona je, bez obzira da li je u spomenutom periodu bila jedina na ovom području ili jedna od rijetkih, sigurno pridonosila ekonomskoj sigurnosti stanovnika naselja. Uz ovako raznoliku proizvodnju oruda, oružja i dijelova konjske opreme moramo pretpostaviti i življe trgovačke veze, dakle i kontakte s drugim bližim i daljim područjima. Na temelju tipoloških karakteristika predmeta koji su se ovdje lijevali pomaknut je 50