Savaria - A Vas Megyei Múzeumok értesítője 17-18. (1983-1984) (Szombathely, 1989)
Néprajz - Petrić Mario: A tetoválás és a kauterizálás – néhány antik forrás a balkáni népek néprajzához
JEGYZETEK 1. Hérodotosz, V, 6.; In: Joest, W. : Körperbemalen und Tättowieren bei den Völkern des Altertums. Berlin, 1888. 414. p. 2. Plutarchos; ibid. 3. Dio Chrysostomus, XIV, 233.; ibid. 4. Valerius Flaccus: Argonautica. II. 150. 5. Artemidoros : Onirocritica. I. 9. 6. Pomponius Mela: De situ orbis. IL, cap. I., 40. 7. Plinius: Naturalis história. Lib. XXIL, с. 2. 8. Plinius: о. с. Lib. VIL, с. 10. 9. Hesychios: Gawril I. Kazarow: Beiträge zur Kulturgeschichte der Thraker. Sarajevo, 1916. 68. nyomán. 10. Strabón: Geographica. VII. 315. A fordító megjegyzése: az 1977-es kiadású magyar fordításban „tetoválás" szerepel. Vö.: 331. p. 11. Manfréd Kunter: Zur Geschichte der Tatauirerung und Körperbemalung in Europa. Paideuma. Mitteilungen zur Kulturkunde. B. XVII. Wiesbaden, 1971., 13. és 18. (Fordította: Horváth Sándor) TATAUIRANJE I KAUTERIZACIJA - NEKOLIKO ANTICKIH IZVORA ZA ETNOGRAFIJU BALKANSKIH NARODA MARIO PETRIC О tradicijskom tatauiranju na selu kao zanimljivoj etnoloskoj pojavi kod jednog dijela balkanskih naroda, bilo je cesce govora u zapisima istrazivaca ovoga obicaja. Posebno se ovo odnosi na tatauiranje kod hrvatskog seoskog stanovnistva u Bosni i Hercegovini, gdje ono predstavlja nesto zasebno u odnosu na tatauiranje kod nekih drugih grupa na Balkanu (npr. kod jednog dijela Albanaca, te kod aromunskih grupa u Bugarskoj, Albaniji, Grckoj, Jugoslaviji). Ova specificnost u tatauiranju Hrvata u Bosni i Hercegovini odrazava se prvenstveno u vitalnosti odrzavanja ovoga narodnog obicaja sve do nedavne proslosti s jedne strane, te u obilju ornamentalnih motiva kojima je ukraseno ljudsko tijelo. Koliko je bila snazno zastupljena tradicija prenosenja i oponasanja pojedinih ornamenata prilikom tatauiranja moze se vidjeti i iz cinjenice da su se prema vrstama motiva mogli prepoznavati pojedinci ili grupe stanovnika odredenih naselja ili рак citavih oblasnih cjelina. Tatauiranje je bilo poznato starim balkanskim narodima - Ilirima i Tracanima. Srodan obicaj tatauiranju je zezenje ili zigosanje koze - kauterizacija, koja se ovom prilikom po prvi put spominje. Paljenje ili zezenje koze na ruci pomocu truda (jedna vrsta biljne gube, Fomes fomentarius) ustanovljeno je samo u tri lokaliteta: kod Srba u Lickim Osredcima, kod Hrvata u Zloselima na Kupresu, te kod Srba u Livanjskom polju. Prema navodima kazivaca paljenje koze i ostavljanje trajnog oziljka bilo je prije drugog svjetskog rata vise rasireno po srpskim selima sjevernog dijela Livanjskog polja i Dalmatinske zagore. Inace, u svim ostalim dijelovima Balkana nismo mogli ustanoviti postojanje ovoga obicaja. Izvan Evrope kauterizacija je takoder vrlo rijetko primjenjivana kao obicaj ; jedino se mogla náci kod Midgana u juznoj Etiopiji i Somaliji, kod Tonga i Nguni (jugoistocna Afrika), te kod Zulu i Venda. Porijeklo i znacenje kauterizacije vrlo je maglovito. Postoje neke indicije (za primjere iz nasih krajeva), po kojima zezenje koze na podlaktici ima profilakticko znacenje. 181
