Savaria - A Vas Megyei Múzeumok értesítője 17-18. (1983-1984) (Szombathely, 1989)

Néprajz - Petrić Mario: A tetoválás és a kauterizálás – néhány antik forrás a balkáni népek néprajzához

Ovo bi bili osnovni podaci о dva recentna obicaja. Kod veceg broja pisaca iz klasicne starine sacuvane su zabiljeske о ukrasavanju tijela kod pojedinih plemena i naroda Evrope, Azije i Afriké, iz cega se moze zakljuciti da su ovi obicaji bili u sirokoj primjeni kod naroda Staroga svijeta. Treba priznati da je ponekad vrlo tesko ustanoviti о kakvoj se vrsti ukrasivanja radi - da li je to obicno bojadisanje tijela ili dijelova tijela bojom ili se рак radi о ukrasavanju skarifikacijom, tatauiranjem ili kauterizacijom - jer formulacije pojedinih pisaca nisu uvijek dovoljno jasne ili im manjkaju neke pojedinosti kője bi mogle to objasniti. Uza sve to, smatramo, ove nejasnoce u tekstovima nece umanjiti vrijednost sacuvanih vijesti, kao i njihov znacaj u razmatranju obicaja tatauiranja i kauterizacije u dalekoj proslosti. Najstariji izvor о postojanju tatauiranja kod balkanskih naroda ostavio nam je Herodot (5. stoljece st. ere) u svojoj „Historiji" a odnosi se opcenito na Tracane: „Bockanje je kod njih znak plemstva, a onaj koji nije izbockan potjece iz prostog staleza" то (xèv exilai eôyevèç KéKQttai eoő'áa-xiKxov áyevéc)

1 Medutim, kada je nekoliko stroljeca kasnije Plutarh (1. stoljece n. e.) pisao : „Tracani svoje zene bockaju zbog osvete za Orfejem" („Thraces ad hunc usque diem compungunt uxores suas, ulciscendi Orphei causa")

2 moglo bi se pomisljati da se muskarci nisu tatauirali, sto bi bilo u suprotnosti sa Herodotovom tvrdnjom, doduse uopcenom, da tatauiranje kod Tracana predstavlja znak plemstva. I Dio Chrysostomus navodi kako su u Trakiji slobodne zene puné zigova sa tolikim mnostvom razlicitih oziljaka, iako su one ugledne i potjecu od uglednog roda („Vidistine in Thracia mulieres libéras, stigmatum plenas, et tanto plura habentes stigmata et magis varia, quanto honestiores et ex honestioribus sunt natae?")

3

. Rimski pjesnik Valerius Flaccus (1. stoljece) u svom mitoloskom epu „Argonautica" spominje, da je zarobljena tracka djevojka voljela barbarski boicaj „Sarenu i zigosanu ruku" („Picta manus, ustaque piacet, sed barbára mentő")

4

, sto se bez sumnje moze odnositi na obicaj kauterizacije kod Tracana. Prema iskazu Artemidorosa tatauirala su se kod Tracana plemicka djeca, za razliku od Geta kod kojih su robovi bili tatauirani.

5 О trackim Agatirsima saznajemo da su svi ukrasavali svoja lica i udove i to u vecoj mjeri oni, koji su pripadali uglednijim rodovima. Rimski geograf Pomponius Mela (1. stoljece) u svom cuvenom djelu „De situ orbis" za njih kaze : „Agatirsi obraze i zglobove bojadisu i to vise oni koji su ugledniji, a manje oni koji su neugledni, ali svi takvim znacima koji se nedaju oprati" („Agathyrsi ora artusque pingunt, ut quique majoribus praestant, ita magis, vei minus. Ceterum iisdem omnes notis et sic ut ablui nequeant")

6

. Da se pod ukrasavanjem ovdje moze podrazumijevati tatauiranje proizlazi to iz drugog dijela recenice koja govori о neizbrisivim oznakama -sarama. Govoreci о barbarskim narodima Plinije (1. stoljece) u svojoj „Naturalis história" navodi, kako zene zbog ljepote mazu svoja lica razlictim biljkama. Kod trackog plemena Dacana i muskarci obiljezavaju svoje tijelo, a to isto rade i Sarmati. „Illinunt certe aliis alliae faciem in populis Barbarorum feminae, maresque etiam apud Dacos et Sarmatas corpora sua inscribunt".

7 Da se ovdje ne radi о obicnom premazivanju tijela bojom moze se zakljuciti iz jedne druge Plinijeve biljeske gdje kaze, da se neki znaci i oziljci naslijeduju tako, da se i „u cetvrtoj generaciji vraca na ruci obiljezje dakijskog porijekla"

8 Iako pretjerana, ova Plinijeva biljeska ne bi se mogla drukcije shvatiti nego kao dakijski obicaj, odnosno stalna praksa obiljezavanja neizbrisivim, trajnim znacima, dakle tatauiranjem. U takvom shvacanju podrzava nas i Hesychios, koji biljezi, da u krajevima око Dunava (a tu su izmedu ostalih zivjeli i Dacani) postoje plemena kod kojih se muskarci tatauiraju.

9 182