Bodó László: Knezić Károly honvéd tábornok - Studia Agriensia 19. (Eger, 1998)
Károly Knezic honvedski (domobranski) general
Kako je postao dobrovoljno i svjesno vjeran sluga naseg velikog nacionalnog poduhvata te mucenik naseg naroda?! Danas se ved zna da je vjema pratilica njegovog oca Hrvata bila Madarica, da se rodio od majke Madarice. Podjednako je govorio jezikom svoje majke i jezikom svoga oca, naslijedenim od svoga naroda. Nikad ga nije htio ni zaboraviti. Zavrsio je austrijsko-njemacku kadetsku skolu, pa je i taj jezik govorio i njegovao na razini materinskog jezika. Za vrijeme sluzbovanja u Galiciji upoznao je i poljski jezik i koristio se tim jezikom. Zanimljiv i vidan dokaz za to njegovo jezicno bogatstvo jeste da je na vojnickim dokumentima — od rujna 1848. godine svakom prilikom — svoje prezime potpisivao hrvatski, a ime i svoj trenutacni ein madarski. (Vecina njegovih drugova generala, primjerice glavni zapovjednik Artúr Görgei pisanje njegova prezime- naje pomadario, pisao ga je kao Knézics, Knézich.) Zahvaljujuci poznavanju madarskog jezika bio je orijentiran prema 34. madarskoj carskoj i kraljevskoj pjesackoj pukovniji. Stalno sluzbovanje, gamizon III. bataljun iste pukovnije bio je u Jegri. Poznavanje jezika majke útira mu put dubokih osjecaja prema prekrasnoj Katalini, kcerci Mihálya Kapitánya. Nakon sto je doznala vijest o mucenickoj smrti voljenog muza uslijed srcanog udara slijedila ga i sama da bi s njime dijelila vjecnost. Na temelju nasih istrazivanja mozemo konstatirati zalosnu cinjenicu da od 1848/49. godine proteklih 150 godina nije bilo dovoljno da se stvori samostalna, temeljita monografija o Knezicu. Dósad, prije svega nakon nagodbe iz 1867., a prije svega koncem prosloga stoljeca te pocetkom 20-ih godina nasega vijeka nastali su prikazi od 3-10 stranica (npr. sjecanja Imrea Breznayja, nadalje Gusztáva Bóbik-Bobica, najvjerojatnije hrvatskoga podrijetla, casnika generalnog stozera generala Knezica, vojnog dusobriznika), odnosno u radovima o povijesti revolucije i oslobodilacke borbe ugledale su svjetlo dana krace pa i dűlje aluzije. Svi ti podaci danas su prijeko potrebni da bi se sa sigurnoscu mogle prikazati najznacajnije postaje pojedinih vojnickih voda, pa tako i zivotni put Károlya Knezica. Medutim te obimne i temeljite obrade ne bave se s takvim detaljima koji nisu neophodni u istrazivanju pojedinih zivotnih putova. Dakle, 152
