Bodó László: Knezić Károly honvéd tábornok - Studia Agriensia 19. (Eger, 1998)
Károly Knezic honvedski (domobranski) general
potrebna su bila daljnja proucavanja u arhivima i knjiznicama. Zahvaljujuci analizi i kontroli dobivenih podataka uspjelo nam jc popuniti praznine zivotnog puta Károlya Knezica, te smanjiti broj cmih mrlja u njegovom zivotnom putu. S kakvim podacima nam je uspjelo obogatiti zivotni put Károlyan Knezica? Postalo je evidentno da műje otac Filip bio bojnik, stozemi casnik varazdinsko-durdevacke granicarske pukovnije. Pretpostavlja se nadalje da mu je i ocev djed sluzio u istoj pukovniji, takoder kao casnik. Majka mu je bila Madarica; Borbála Benkő. Táj je podatak zabiljezen u maticnoj knjizi vjencanih glavne zupe grada Jegre. Na temelju otkrivenih cinjenica i podataka postalo je evindentno da je Károly Knezic u svojoj sedmoj godini zapoceo vojnicku karijeru u uzgojilistu oceve granicarske pukovnije u Bjelovaru. Nakon studija u Bjelovaru bio je primljen u kadetsku skolu u Grazu koju je i zavrsio s odlicnim rezultatom. Tu su ga promovirali za kadeta, teje sluzbovao kao docasnik. Najvjerojatnije da je dvije godine sluzbovao kao docasnik u varazdinsko-durdevackoj granicarskoj pukovniji. Iskoristivsi situaciju da III. bataljun 34. carske i kraljevske pjesacke pukovnija sluzbuje bas u juznoj krajini trazi da se otuda premjesti u táj bataljun. Prema podacima koji nam stoje na raspolaganje bracni par Knezic- Benkő imao je troje muske djece. Károly je bio srednji. Sva trojica su izabrali vojnicko zvanje. Károly je bio jedini koji je svjesno i dragovoljno postao honvedski casnik, te koji je i ustrajao u toj odluci do kraja zivota. Pomocu dosada nepoznatih podataka uspjelo nam je obogatiti vojnu djelatnost Károlya Knezica, komandanta pukovnije, divizije te korpusa, njegovo odlucno moralno ponasanje pri ponovnom osvajanju Budima, odnosno njegovu djelatnost od 21. lipnja 1849. nakon sto je smijenjen, Kossuthove piano ve u vezi s njim. Pomocu vjerodostojnog dokumenta nam je uspjelo pridonijeti rasciscavanju pitanja da li je bila na mjestu odluka generala Artúra Görgeija, glavnog zapovjednika vojske koji ga je na kraju prvog dana bitke kod Pereda (20. lipanj 1849.) smijenio s polozaja zapovjednika korpusa. Pri smjenjivanju 153
