Janus Pannonius Múzeum Évkönyve 24 (1979) (Pécs, 1980)

Néprajztudomány - Beovácz Rózsa: Dráva menti horvát húsvéti dalok

276 BEGOVÁCZ RÓZSA izvele su djevojke i mlade snase ispred crkve ili na raskrizju. Kolo se pjevalo i plesalo tako da su zene i djevojke uhvatile s ostraga око krsta te je kolo povedeno nalijevo tako da su koracale dva puta lijevo i jednom natrag. 2ensko uskrsno kolo sastojalo se od istog plesnog motiva. „Od snasa samo se one uhvate u kolo kője jos nemaju djecu, a najmanje je uvijek do pet-sest osoba. (Gönczi 1937: 256). U ovo kolo nije stao momak, niti őzen jeni muskarac. Muskarci su se divili lijepom zenskom svijetu uvijek izvan kola. Uskrsne pjesme pjevane su samo na navedenim danima i prilikama. Prigodom drugih sastanaka i zajednickih radova, napr. za vrijeme bérbe nisu izvedene. Dakle, vuzmeno kolo podravinskih Hrvata vezano je za obred, izvedeno bez glazbala i uvijek istih motiva koracanja. Da je pjesma imala vaznu ulogu svjedoci i to da se uz ples vezuju srodne melodije. О ve melodije su povezane sa stihovima, a njihova izvedba je poduza zbog zastarjelih stihova i kitica. U jednostavnoj konstrukciji kratkih strófa od dva do tri stiha mjesaju se stihovi od 3, 4, 7, 8, 10, 11, i 12 slogova. Pjesme su pjevane u vise glasova, bez muzicke pratnje i do kraja. „U Lukoviscu jedna ili dvije zene zapocinju pjesmu u kracim stihovima (kao sto vidimo jedna duzim, a druga kracim), dokle druge sve to ponove u zboru." (Gönczi 1937: 257) Poslije svaké strofe najstarija podvikuje. Vuzmeno kolo je veoma lakog ritma, gotovo obredno, praznicko. Odnos melodije i plesa je aritmican. U uskrsnom kolu pies i glazba nije usko povezana, ritam plesa je neovisan od slobodnog i mjesovi'iog ritma pjevanja. Melodija uskrsnog kola je — kao sto sam vec navela — slicna, ali je strofsko ponavljanje i refrén veoma raznolik. Tipovi kola su: a. U kitici drugi stih je isti kao i prvi, ali drugi stih se dopunjuje sa zavrsnom rijecju prvog stiha (obicno sa cetiri sloga). Napr. „Oj, ti care livadare". b. Kraj prvog stiha dupunjava se s jednom rijecju, sto ce se nalaziti na kraju stiha svake strofe. Drugi stih ima stalan refrén. Napr. „Selom ide pisán jelen". c. Svaki drugi stih cini jedan stalan refrén. Napr. „Prsten zvekne". à. Prvi stih slijedi drugi, ali tako da prvi dio drugog stiha cini atributska konstrukcija, dok se drugi dio рак sastoji od tri sloga prvog stiha. Napr. „Oj, bosiljak, bosilj moj". e. Drugi stih je zapravo jedna atributska konstrukcija, ko ja kao da potvrduje ono sto je receno u prvom stihu. Napr. „Siroko je Dtinopolje"

. f. Drugi stih je isti kao i prvi, s torn razlikom da u drugom stihu izostaje posljednji slog. Napr. „Mandalena kolo vodi". g. Drugi stih je zapravo ponavljanje cetiri sloga prvog stiha. Napr. „Ovo kolo naokolo". h. Prvi stih se sastoji od tri ili cetiri sloga. Drugi stih ponavlja ista ova tri ili cetiri sloga, ali tako da cini jednu recenicu. Napr. „Lepa Mata". i. Ove melodije imaju jednostavnu konstrukciju od tri stiha. Prvi stih je jedna puna recenica, dokle drugi stih cini cetiri zadnja sloga prvog stiha, a treci stih se рак sastoji od prva cetiri sloga prvog stiha. Napr. „Zenio se ban Ivane". Razmatravsi sadrzaj uskrsnih kola zapazamo lirskih, epicnih i baladistickih primjesa. Jedna najvaznija vuzmena pjesma „Urodela pisana jabuka" spaja tekst. Jedna druga epicna рак ima prirodne simbole (jelen, mjesec, sunce, kisa) koji su vjerojatno u vezi sa promjenom godisnjih doba, sa agrarnim obredom „Selom ide pisán jelen". (Borbély 13—14.) U nekim uskrsnim pjesmama susrecemo i geografska mjesta. Napr. Sava, Drinopolje, Kosovo. Ovo bismo mogli obrazloziti cinjenicom da su narodi pored Drave imali znatnu migraciju. Tako su oni ove melodije doni jeli sa sobom iz stare domo vine, ili su ih za vrijeme migracionih kretanja preuzeli od drugih naroda. „Tekst iz Lukovisca sadrzi mnogo nepoznatih i arhaicnih izraza, te je tesko odgonetnuti njihovo znacenje. Sadrze dosta slovenackih elemenata, i cine mjésavinu tekstova sa drugom sadrzinom. Njihovo interpretiranje zahtijeva mnogo istrazivackih napóra i truda. U tekstu iz Potonje samo ovdje-ondje ima nepoznatih rijeci." (Gönczi 1937: 257) Izuzev hrvatske podravinske grupe u Madarskoj obicaj pjevanja pred crkvom poznat je i kod Srba u okolici Budimpeste. Tihomir Vujicic je u Kalazu 1972. godine pribiljezio srpsku uskrsnu pjesmu „Sestra bratu porucuje". U proucavanoj jugoslavenskoj literaturi nisam nasla izricito pjesme kője se vezuju uz Uskrs. No, naiála sam na varijante uskrsnih pjesama Hrvata u Podravini i u Jugoslaviji. Vuk Stefanovic Karadzic je zapisao varijantu pjesme „Cmilj divojke posijale". Tiskana je pod naslovom „Smilj se tűzi na navjeste". (Karadzic 1953: 321) Pjesmu „Siroko je Drinopolje" pribiljezio je dr. Nikola Andric u Varcaru, a grupira je u kategoriju obiteljskih pjesama. U njegovom zapisu varijanta pocinje „Drenopoljka se ne da odvratiti". (Andric 1929: 161) „Sava se je zamutila" ima varijantu, koju je zapisao Andric u Skoplju u Bosni pod naslovom „Utopljenica". (Andric 1909: 70) Po autoru ta je