Katona István: A kalocsai érseki egyház története II. (Kalocsa, 2003)
SAZETAK István Katona, jedan od najvecih licnosti madarskih povjesniőara, u XVIII. stoljecu se rodio 1732. godine. Postao je ölanom isusovackog reda, a nakon predavanja u srednjoj skoli, 1769. imenovali su ga za profesora na smjeru crkvene krasnorijeőivosti (eloquentia sacra) teoloskog fakulteta sveucilista u Nagyszombatu, osnivanog u XVII. stoljecu pod upraviteljstvom isusovaca. Kasnije, od 1770. je postao profesorom povijesti na filozofskom fakultetu. Na sveuőiliatu koji 1777. se odselio u Budim je u vise navrata popunio mjesto dekana fakulteta. Jozef II. (1780-1790) ga je umirovio 1784. Katona - koji je nakon raspustanja svoga reda (1773.) postao svecenikom ostrogonske nadbiskupije - nakon umirovljenja je putujuci po zemlji vrsio povjesno istrazivanje, a zatim je 1790. na poziv nadbiskupa u Kalocsi grofa Lászlóa Kollonicha (1787-1817) nastanio u Kalocsi, i postao svecenikom tamosnje nadbiskupije. Nadbiskup mu je povjerio rukovodstvo knjiznice nadbiskupije, zatim i rukovodstvo sjemanista. 1794. postao je kanonik stolne crkve, zatim kralj ga je imenovao za pocasnog opata Bodrogmonostora. Umro je 1811. István Katona je bio jedan od najodluöujucih povijesnicara medu isusovcima za vrijeme XVII-XVIII. stolijeca. íz reda isusovca do danasnjih dana, je uz njega najpoznatiji povijesnicar György Pray (1723-1800). Vec krajem 1760-tih godina je poceo publicirati (na latinskom), poöetkom svoje struône djelatnosti, objavio je uglavnom povijesno znanstvene pomocne eseje (Synopsis chronologica historiarum ad sublevandam memóriám historiophilorum concinnata. I—III. Tyrnaviae 1771-1773.; Synopsis históriáé Romanorum imperatorum in usum academicorum per regnum Hungáriáé et provinciáé eidem adnexae. Budae 1782.). 1779. je poceo izdati svoj najznaőajniji rad, naslovom História eritica regum Hungáriáé, zadnji 42. svezak ovog djela, je bio izdat dugó poslije njegove smrti, u 1817. Ova serija tumaci povijest madarske krscanske kralj e vine u kronoloSkom redu, koristeci metod komentiranja izvora koji su obiőno u potpunosti citirani u djelu. Vecinu srednjovjekovnih izvora koji su bili publicirani u njegovom djelu, su kasnije bili opet izdati, ali mnostvo izvora u svezi s povijesti madarske - poslije 1526. se moze samo u óvom djelu proőitati u tiskanju. Ovaj rad je kasnije, u XIX. stoljecu pruzao osnovu, za sazetne radove velikih madarskih povijesnicara (tu mozemo spomenuti radove: Ignáca Aurela Fesslera, Mihálya Horvátha, i Lászlóa Szalaya). Katona je napisao i kraci povijest Madarske, u kojoj nisu citirani izvori s naslovom: História pragmatica Hungáriáé concinnata. I-II. Budae 1782-1784. Mnogo puta je vodio povijesniőarske diskusije s njegovim suvremenicima, a uz to je sudjelovao i u ideoloSkoj polemici njegovog dóba, boreci se protiv protucrkvenog duha prosvetiteljstva. Djelo, kője se ovdje moze proőitati u madarskom prevodu, naslovom História metropolitanae Colocensis ecclesiae (povijest nadbiskupske crkve u Kalocsi) se smatra kao njegov najznaőajniji povjesniőarski rad, poslije djela s naslovom: História eritica. U XVIII. stolijecu neke madarske nadbiskupije su dale zabiljeziti njihovu povijest, i u toj tematici je jedan od najiztaknutijih rad Katone. Svoju dvosveznu knjigu, napisao je na molbu svog nadbiskupa Laszloa Kollonicha - tko je 1800. dao djelo iztiskati, u 500 374
