Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1919

Index

9 nja, da je tu kazna suda sto je Bog' na nas namjerio ? Mozemo reci sa Psalinistom

: „Casa je u lud Gospodnjoj puna rujna. vina, mijesana. I nagne ju tamo i aino i steije njenr ne nestaje

: piti ce sei grjesnici na zemlji." (Ps. 74, 9.) I mi srao Ürjesnici, i nase su pogreske i zablude dopriniele, da nas stigne kazan bozja. Bila bi laz i licemjerstvo, kada bi mi samo nase protivnike drzali zu krivee. Bio bi znak opaka, nekrscanska osjecaja, kada bi u drugog' trazili pogresku, u sebe pak ne opazili, Postno vrieme, kako i svjetski dogadjaji jednako nas opominju, da se ponizimo i skrusirao te sebe bijemo u prsa. Budimo puni zahvalnosti i zadovoljimo se milosrdnim odlukama bozjima, ali ne budimo veoma za~ dovoljni sobom samima. I ako smo bili orudje u ruci Bozjoj, kojim je satro neprijatelje nase: pazimo, da nebi Svemoguci to orudje, nakon sto ga je upotrebio, odbacio i takodjer satro. Daj da se — u Hristu Lj ubi jeni — ovim posjetom bozjim mudro okoristimo na spasenje svoje. Do rata, pedeset godina smo uzivali blagodati mira. Za vrieme dugotrajna mira, gdje krscansko cudoredje nije bdilo, tu su se ljudi izopacili. Neredna nagnuéa su porasla. Sjati, . blistati vidjeni biti, uzivati ta zelja je sve vise i vise njih obuzela. lzvana zelili su treptiti, a u nutra bili su prazni. zivili su otkrenuti od Boga, bez vjere, nade i ljubavi. Jedan bi dangubio u bezposliei, drugi bi se i odvisé tr'o, ali je izgubio ispred oeiju svrhu svoju: vienost i racun. Mnogi su za dugoga mira poöeli gnjiti i duhovno se raspadati, tako te je oluja rata imala da dodje i kuzno isparivanje da odpulme. Medju narodima ukorjenile su se nauke, koje su u sebi nosile klice sadasnjih krvavih sukoba. Takova je nauka bila, da se narodi polag srodnosti jezika imajn grupirati; kano da uz jezik nebi bilo i drugih visili veza

: stoljetna zajednica, vjernost k zajednickoj domovini i vladaru. Takova nauka je bila

: kraljestva se imadu prosirili do prirodnih granica, sto je pred njima, daje se osvojiti; kano da nebi bila visa svetija od prirodnih granica pregrada pravnosti, koju dize stoljetno pravedno posjedovanje U spomenutim naukama ima nesto istitinita, sto se na svoine mjestu moze i ostxariti. Ali ovima se suprote druge, visje, easne istine. Tko dakle te nauke jednostrano usvaja i ostvariti kani, ugrozava mir, ogrjesuje se o Providnost, koja upravlja sudbinom naroda; o pravo i pravdu ; napokon, kako to iskustvo pokazuje, postaje svjetska palikuca. 1 nutarnji je mir imao, te ima protivnike. Najveci zlotvor mira je mrznja i strancarenje, sto sile naroda uzasno slabi, strasti raspali, zakrei put potrebnom, korisnom napredovanju. Borba partajska nastaje iz politicke mrznje koja zasliepljuje, zavodi, te pristase siranke sebe odvec dobrim, a protivnike prevec zlim drze. Nadalje zavede se borba izmedju jednog i drugog drustvenoga sloja, dokiéin lj*ude nemoze nitko ueiniti posve jednakim, niti ljudsko drustvo moze jednolieno da postane, buduci da su ljudi po, darovima, kc^postima, grijesima.,. po (lobiam i zlim svojstvima daleko razliciti, i nedadu se nikada izjednaciti. Bas nejednakost spaja (lrustvo u jednu cjelinu, jer po njoj se bas oslanja covjek o oovjeka. Shvatimo Ii sva ova krivo. damo Ii se voditi po strancarsku, tada zrtvujemo unutarnji mir, spreeavamo jedinstveni razvoj i napredak zemlje. Rat je Jos i vet'ma rastrovao odnosaje, jer s ratom ide otvrdlost, srdzba, ogorcenje mrznja, bezobzirnost, grubost, silnistvo, zapustenost, rnsenje otimaeima, ubijstvo. Duse, koje je rat usplahirio, imadu se povratiti na tihi put mira. Uz vani mir daj, da se dokuéi i nutarnji mir utisene duse. Tada ée nas istom obasjati Bog i vjeenost, kano sunee nakon oluje iza oblaka i odsijevati u dusi, kako se z\ijezde nebeske samo na tihanoj vodi