Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1919

Index

Korizmena pastirska okruznica vjernicima kalacke nadbiskupije U Hristu Ljubljeni Vjernici! Vrijeme korizmeno svakog krséanina opominje, upozoruje na skrusenu pokoru. Ne poslusamo ;li blaüi poziv Crkve, to nain grmi u usima gnjev rata u mnogobrojnim patnjama, da bi napokon prepoznali u n.jima kaznjujucu desnicu pravednoga Boga, da ispred nje utecemo u zagrljaj Milosrdja bozjega, na krizu razapetoga. Dojmila nain se, Bog dao srca, ta istina, da su sveopée, velike patnje uvijek pokaranje bozje zbog grijeha narodá. Nije svaki bic, ko.ji zalivati pojedina covjeka ujedno kastiga za grijehe. Bogoljubni Job je pretrpio udarce za udarcima, no ne za grijehe, nego da bi iza prokusanja tim vecma uzvisen bio. Nu sveopée nesreée su zaslnzene kazni za grijehe. koji su bili zavladali. Buduci pak, da dobri i zli sknpa stradavaju, jer su, rek'bi jedJIO tielo, zato U vrijeme opéega bica bozijega mnogi neduzni pate ali njihove patnje poveéavaju im nagradu kod Boga, ujedno razblazuju srdzbu bozju nad zloeestiiua, Poznata poslovica veli, da Bog ne piaca svaké subote, sto ce reéi. da Bog u bezkrajnoj milosrdnosti trpi i trpi, daje vremena, pruza prigode pojedinima, kako i narodima, za obraéenje 110 osujeti li se ipak njegovo ocekivanje na pokoru, tada Bog otkloni sirpljivost, ter mahne bicom i desnicom rukom po grjesnieima. Jerusalemu je napred rekao Spasitelj, da ce zbog opacina svojih propasti i to onda, kada se napuni mjera zlocina. Zato je rekao okorjeliin vrsnjacima svojima: ispunité i vi mjeru otaca vasih. (Mat. 32.) j Kada se mjera napunila, dodje, da izvrsi síid bozji, dodje rimska vojska i ne ostavi od grada kamena na kamenu. Tako se opaza gnjev karajucega Boga nad nasim neprijateljima. Urotise se oni puni opacine, za nasu propast. Nacinili su tako dosjetljive planove, da se je ucinilo e sino neizbjezno propali. Nu Promisao bozja je strazarila i — biti ce zato, sto je nasa stvar pra^edna — zlotvore je nase osramotila. Narodi urotnici,, kao Belgija, Srbija, Crna Gora, Jiumunjska, rastrgane su, Rusija silna, stoji pred rasulom, sebe samu kida, Engleska, Franeuska nisu kadre poluciti prava uspjeha; Talijana protjerasmo s nasih granica i u svojoj zemlji ga potistemo. Dok su od neprijateljskog podrucja propali, ili stoje ogromni dijelovi, mogli bi biti kraljevine, pod stalnom vatrom i zaposjednuti: dotle je nasa zemlja prosta od neprijatelja, pa mozmo zahvaliti s Psalmistom: „Slavi Jerusaleme Gospoda, slavi Sione Boya tvoga, koji je ucinio mir na granicama tvojima(Ps. 147, 12. 14.) Mi hvalimo za ocevidnu obranu, Providnosti, u Hristu Ljubljeni moji, no ujedno cutimo, motrimo grozote rata i 11a sebi samima. Koliki je dragocjeni zivot propao! Koliku li neprocijenjenu stetu i kvar pretrpismo 11a imanju! Kolike su porodice, kojiina je mir, sloga i sreca porusena! ívoliko je hiljada i hiljada onih, na koje je rat donio biedu, nevolju, glad, bolest, patnju, pogibao! Ne opominju Ji nas ogromne mnoge zalosti, koje nas snadjose, da smo i mi nagomilali griehe na griehe, da je i nasa mjera. ispunjena pata mnozinastrahovitih pat-