VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 72
njem dvori i palače, koje še ponajviše razvališe. Učuvalo se do danas malo što, medju ovim gradski biskupski dvor 270 ) i hram svetoga Dujma, u kome leži sam sv. Dujam, 271 ) gdje bijaše ložnica istoga cara Dio klecijana. Odozdo su pako presvodjene komore, koje bjehu stražarnice, kamo zatvorahu nemilo mučene svece. Sahranjen je u tom gradu i sveti Anastazij. 272 ) Ο Bedem toga grada niti je zidan od pečene opeke, 273 ) niti od ondješnjega kamena, 274 ) nego od kamenih kocka, dugih do jedan, al često i do dva .rukohvata, 275 ) a širokih po jedan rukohvat, i te su medjusobom spojene i povezane olovom zalitim željezom. Ima u tom gradu mnogo stupova sa kosmitama 276 ) odozgor, na kojima je htio car Dioklecijan podići komore na svodove i čitav grad prekriti, tako da palača i sva gradska zdanja sa svodovi odozgor budu na dva i na tri kata i tako prekrije ne mali dio grada. Na bedemu toga grada nema ni hodnika, ni branika, već samo visoke zidove i svjetlovodne puškarnice. Ο Grad Tetrangurin 211 ) mali je otočić u moru sa do kopna pru ženim uzanim vratom kao most, kojim prelaze stanovnici u grad. Zovu ga pako tetraugurin, što je malen kao ugorak. U tom gradu leži i sveti mučenik Lavrentij arcidjakon. 2T0 ) Έπισκοπείον hic non significat aedem sacram episcopalem, ut Ducangius aestimavit, sed domum episcopalem. Banduri. (cf. Thomas Arc. Hist. Sal. c. 10. II.). Bishop's houve. Sophokler. 211 ) Sv. Dujam leži u istinu u Rimu. Bulić: Bullettino dalmato 1898, 37 i si., 113 i si., 1900, 210 i si., 216 i si., 273 i si. Strohal: Dalm. p. 35 i 40., koj navadja i drugu literaturu. 272 ) Bulić: (Bullettino 1898, 1900) je sdušnim proučavanjem solinskih iskopina i hagiografije dokazao, da se kosti sv. Dujma i Anastasija ne nalaze u Spljetu, nego u Rimu, ο tom više u Vijes. Ark. XV. 240, gdje se prikaže Dona Fr. Bulića i Dr. J. Bervaldia: Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kronotaksa spljetskih nadbiskupa. Bogoslovna smotra 1912/13. 273 ) βήααλον = later coctus (Cyrilli Philo χ. Gloss. Stephani Thesaur. X. ad. V. ; Meursius: (Gloss, graecobarbarum, Lugduni Batao. 1614) 2U ) Έγχώρηγοι lapides sunt nativi hoc est effossi ex ipsius solis fodinis. Banduri op. 33.; Ducange Gloss. 275 ) Όργοιά Banduri prevadja sa ulna, Pavić sa lakat. cf. Xenophon: Memor. 2, 3, 19; Aratus 196, (i 68). ή 8' ολίγων άπ τείνεται ώμων δργοιήν. 27β ) κοσμίτης architectis est tota epistelii compages ex Coronide, Zophoro, et ei subjecta trabe coagmentata, sic dicta quod columnarum aedificium κοομει ornat. Banduri. (Du Gange Gloss). · 277 ) Pavić 1. c. nazivlje grad Τραγγοόριον, pošto: „Trogir i prije i poslije Kon stantina i Latini i Grci često pominju i pišu, pa opet u nijednoga nema nigdje šta bi ma samo nalik bilo na Τετραγγούριν". (Pavić 2 , p. 7.). Jireček: Byz. Zeitschr. XVII veli, da je Tetrangurin sastavljeno sa romanskim : „de". — Kada je Trogir postao otokom ne zna se. Za kralja Bele IV. bijaše već otokom, kako veli spljetski arcidjakon u cap. 46. (Banduri).
