VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 65

65 rodima još nekršteni.

251

) I nakon što ih dade pokrstiti, postavi im za vladare one, koje su sami htjeli i izabrali iz roda, koji su oni štovali i voljeli. Od onoga pako vremena pa sve do danas postaju njihovi arhonti iz vlastitih plemena, a ne iz drugih.

252

) Pagani, koji se na romajskom jeziku

' takodjer nazivlju Arentani. ostaše u nepristupnim mjestima i strminama, nekršteni. „Pagani" bo znači na jeziku Slovena, nekršteni. I ovi medjutim poslastvom zamoliše slavnoga cara, da budu kršteni. Car svoje izašalje, pa pokrsti i ove.

253

) Ο Uslijed lijenosti dakle, kako rekosmo, i nemara vladalaca, na

zadovaše stvari Romajaca, pa stanovnici gradova Dalmacije postadoše samovlasni, niti Romajcem, niti kome drugomu podložni. Iza nekoga pako vremena za carevanja slavne i vječne spomeni cara Basilija padoše Saraceni iz Afrike pod Soldanom, Savom i Klafom sa 36 korablja u Dalmaciju i poharaše gradove Butovu,

204

) Rozu i niže Deka

teru.

255

) I dodjoše na grad Raguzu

256

) i obsjedaše ga 15 mjeseci. Silom 251

) Ovo cijelo i slijedeće ima opširno u 5 knj. c. 52 i si. Teofana cont. (život cara Basilija), što je car sam napisao, za dobe svoje samovladavine (945—959) Krum

bacher p. 253. Ovo se ne tiče t. zv. dalmat. Hrvatske od Cetine do Istre, već ilirske i južne Dalmacije, t. zv. crvene. Hrvatske. Gl. moje opaske za doba Mihajla Mucavca 820829. 25a

) Da su vladari Hrvata bili postavljani iz domaćih sinova, djece vlastitoga puka, to nas uči i stara hrvatska kronika, štampana zajedno sa kronikom popa Du

kljanskoga, izdana od Dr. Ivana Crnčića u Kraljevici 1874.: „Popa Dukljanina letopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku, po prepisu popa Jeroliraa Kaletića." Tuj se veli u glavi X. (p. 19): „I svakomu mistu postaviše mejaše i svakomu tih mist postaviše bana, a nigdi duža (i tada svaki tih banov i dužev budu od pukov sine ple

meniti)." To jest: slobodni sinovi od puka, i vlastitoga naroda. U tekstu je riječ „pu

kovi" izopačena u : „pupori", što dade povoda najčudnovatijim tumačenjima. Jagić u sVom arkivu 11. p. 304 tumači: „da budu od „puporizine" (Nabelabschneiden, dakle Geburt) plemeniti. Pavić p. 83 (III. izd. 64) opet: da budu sine od tih pupovi (to gen. plur. od „pup, pupoljak"?) plemenitih. 25t

) Ovo krštenje za cara Basilija ne može se ticati dalm. Hrvata, koji su dobili krst παρά τοο Ψώμης (cap. 30), već ilirskih, odnosno gornje Dalmacije, kako i faktićno car to krštenje savezno sa Paganijom pripovjeda. Basilij vlada 867—886. Amari meće ove dogodjaje u g. 867; dočim ih Dümtnler (Gesch. p. 184) i Rački (Doc. p. 354) stavljaju ug. 840. Manojlović Rad: 150, p. 65 drži, da se saracinska podsada Dubrov

nika ima odijeliti od saracenskoga naleta od g. 841. u Jadransko more i prenijeti u vrijeme kršćanske podsade saracenskoga tada Barija za carevä Vasilija I. i Ljudevita II. Nasuprot ono časovito pustošenje Budve, Rose i Kotora bilo je sada, t. j. 841. Butova je Budva (Banduri). Rosa je možda Porto Rose (Diimmlcr: Aelt Gesch. der Slaven in Dalm. 48.) Cf. „de themat. occid., thema XI: καΐ Ιχεφώσαντο διαφόροος πόλεις vrp Δαλματίας και την Βοότοβαν, κα! την Φώσάν, καΐ τά κάτω Δεκά

τερα. Budvu spominje ne samo Ptolomej, Ed. Müller, I. 306, već pače i Skylaks, Ε. Gail, 250, 251. 25δ

) Decatera: Kotor (Jireček: Die Romanen etc. 59 (Denkschr. 48). Pavić, da je Dehatera etc. nastalo iz δέ κατάρων (Cara Konst. etc. 1909, p. 10.). 256

) Ragusa. Sr. Jireček: ο. c. p. 58. Pavić'. ο. c. izdanje I. p. 49; II. p. 9 Uza to sr. Jireček: Byz. Ζ. XVII. g. 1908. Sr. takodjer de themat, II. XI. Langobardia, gdje je takodjer govori ο uvali Saracena u Dalmaciju, .τ*» ^