VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 46
46 stantina Pogunata (668.—685.). No ö toin naši istorici ne pišu ; jer otkada je veliki Rim po Gotima zauzet, počela se krnjiti rimska država, i nijedan istorik nije spomenuo hispanske krajeve, niti Mabijev rod. A ima istorija Blaženoga Teofana ovako : 114 ) I umre Mabija, vodja (arhegos) Saracena, bivši strategom 26 godina, a emirom 24 godine. Kad je.ovaj umro, pobune se Arapi Aithriba, i dignuvši se, postave za arhega Ab dela 115 , sina Zubera (Zobei). Čuvši to Arageni, žitelji Fenicije, Pale stine i Damaska, dodjoše Hasanu (Οοσάν), emiru Palestine, i izaberu i postave Maruama (Marvana) za arhega, koji je vladao 9 mjeseci. A kad je ovaj, umro, prime vlast njegov sin Abimeleh (Abdalmalik), i vlada 22 godine i 6 mjeseci. Ovaj svlada tirane i ubi Abdelu (Abdal laha) sina Zuberova (Zobeirova). U to umreKonstantin car, sin Pogo nata 1111 , koji je vladao državom Romajaca godina 17, pa se zacari mjesto njega Justinian 117 ), sin njegov. A Valja znati, da je arheg Arapa Mabija, peti od Muhameda vladao arapskom državom ; on ne bijaše od plemena Muhamedovoga. već od drugoga roda. I najprvo bijaše postavljen strategom i nauarhom od Othmana, arhega Arapa, i bude poslan protiv države Romajaca sa jakom vojskom i 1300 ladja sa palubama. I došavši do Roda, sruši kolos 118 ) na njemu postavljen. A bijaše to mjedeni kip Sunca (Helija), pozlaćen od glave do noguh, visok 80 lakata i visini primjereno širok. Tako to svjedoči epigram napisan na njegovom podnošku, glaseći ovako: „Kip na Rodu visok stöpa osanidesetpet je djelo Laha Lin djana." I uze mjed od njega, pa je preveze u Siriju, i ponudi na pro daju (stavi na trg) svakomu, koji bi htio. Kupi je pako hebrejac Eme senac 111 '), koji je natovari, (da je odveze) od mora na 980 deva. Poslije smrti Othmana primi nad Arapima vladu Mabija. i zavlada svetim gradom i krajevima Palestine, Damaskom i Antiohijom i gra dovima cijeloga Egipta. Alim (Ali) pako, koji bijaše zet Muametha po njegovoj kćeri zvanoj Fatime, zavlada Aithribom i cijelom kršnom Arabijom. U ovo dakle vrijeme podigoše se medjusobno na vojnu Alim i Mabija, boreći se za vladu, tko će od njih zagospodovati cijelom lu ) Ove su riječi, da je naime ovakovo pripovijedanje Teofanovo (εχει δέ τοΰ Μακαρίον Οεοφάνους ή ιστορία οϋτως) valjda marginalna nota, koja je dospjela u tekst (sa dodatkom riječice δέ), a odnosi se očito na ono, sto slijedi. Bury: p.. 101. Manojlović: p. 41 i p. 43. nr ') Abdallah ibn Zobeir.Tako se zvao protukalif, koga izabrasc Etribljani (Medinjani). u,i ) Pogrešno mjesto: Konstantin Pogonat, sin Konstantov. Bury, p. 101. Manoj lovio', p. 44. op. 1. in ) Justinian Rinotmet, 11S ) Sr. gore gl. XX.; pa de them: 1. 14, U!l ) Opetuje se već priopćena u glavi XX. pripovjest, tom tek razlikom, da je ondje taj Hebrejac, koji je kupio mjed Έδεσηνος, dočim je ovdje Έμεσηνός. U Teofanu ima ispravno Έδεσηνός. Kako je rukopis iskvaren, ο tom Banduri u noti 93. Patr. p. 200.)