VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 47
47 Sirijom. Sukobe se pako na rijeci Eufratu 120 ), i zahvate se medjusobno u žestokom ratu. Kad je tako rat potrajao i mnogo ih s obih strana palo, zavikne množina Agarena sa obje strane : „Čega radi ubijamo i bivamo ubijani, i iščezava rod naš iz ljudskoga života ? Neka se iza beru dvije starješine od obih strana, i koga ovi odaberu, tomu neka bude vlada." I Alim i Mabija prihvate riječ tu, i skinuši s ruku svoje prstene, dadoše ih dvima starješinam, što služi kod Agarena kao znak vlasti; i staviše (tako) vlast svoju u volju te dvojice starješina, zaprisegnuvši uglavljeno (τό πράγμα), i urediše,* da će onaj, koga će starješine oda brati, biti gospodarom i arhegom svih Saracena l izadjoše oba star ješine u sredinu izmedju vojska i postaviše se u prostor, što bijaše medju bojnim redovima, koji si nasupiot stajahu. Alimov starac bijaše od saracenskoga naroda držan za bogobojaznoga (čovjeka), koje oni kadijom nazivlju, to jest vjernim i svetim (ljudima). Mabijev pako čovjek bijaše bogobojazan samo vanjskom prikazom, a inače prevarljiv i samo ljuban, i zloćom sve ljude nadkriljujući. I reče Mabijev starac starcu AlimoVu : Ti reci prvi, što hoćeš, kao (čovjek) razborit i bogobojazan, i koji daleko presižeš moje godine. I odgovori Alimov starac ovako : „Izbacih Alima iz vlade, kako skinuh njegov prsten sa njegove ruke i metnuh ga na moj prst; izbacujem i prsten Alimov sa moga prsta, izbacujući podjedno i njega iz njegove vlade." Mabijev pako starac odgovori: „Uvedoh Mabija u vladu, kako rratakoh njegov prsten na moj prst, i natičem prsten Mabijev na njegov prst." I tada se odijeliše jedan od drugoga. Mabija pako primi u vlast Siriju, pošto si svi Ami rajei 121 ) medjusobno prisegoše ovako: „Što će reći'starci, neka slije dimo riječi njihove." Alim pako sada, digavši narod svoj, ode u kra jeve Aithriba sa cijelom porodicom svojom, i ondje svrši život svoj. Po smrti pako Alima, digoše se njegovi sinovi, uzevši volju 12) oca svoga za trice protiv Mabije, i uhvate se u žestok rat sa Mabijem, ali potučeni, pobjegnu ispred lica njegova, a on pošalje za njima i sve poubija. I od onda dodje sva država Arapa pod Mabiju. •As Valja znati, da taj Mabija bijaše unuk S ofjama, a unuk Ma bije bijaše Masalmas (Maslama, Musailima) 12:i ), koji je zavojštio na Cari grad na čiji je zahtjev sagradjen saracenski mečet u carskom pretoriju. 124 ) Ali ovaj ne bijaše arhegom Arapa, već Sulejman 1 5 ) bijaše saracenski 1JU ) Ovdje car opetuje, što već znamo iz prvoga ίστέον δτι — fragmenta. 1J1 ) Emiri (Laskin tako prevadja). l 3 ) Scilicet ugovor sa Mabijem. 1jä ) Hell: Die Kultur der Araber, p. 44 m ) U Carigradu. _ 4·'?) U Teofana sc uz kalifa Sulejmana (715.—717.) spominje i brat njegov vojsko vodjä Maslama i drugi vojskövodja i admiral Sulejman (osim tri admirala Omara. Sofjama i Jesid.a). Porfirogenetu je pako kalif Sulejman i admiral Sulejman ista osoba. Sr. Manojlović: p. 47., a i Bury. A History of the later Roman Empire from Arcadius to Irene, p. 378 i si.
