VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 38
38 jedan od naših stratega, primivših od nekih tudjinaca 7 *) vrlo mnogo darova, predao im takovu vatru, al nije Bog ostavio taj prestupak ne kažnjeno i kad je ovaj htio, da udje u sveti božji hram, dodje vatra s neba i proždre ga i uništi. I od onda veliki je strah i trepet zasio u svačiju dušu, pa se poslije toga više nitko, niti car, niti vlastodržac, ni privatnik, ni strateg, i posve nikoji čovjek ne usudi takvoga šta zamisliti, a nikako djelu privesti i počiniti. Ali sada predji na drugu svrhu nerazboritih i nedoličnih zahtjeva, pa traži i nauči prikladne i pristale za to odgovore. Ako bi naime kada koji od onih nevjernih i nečasnih sjevernih naroda tražio, da stupi u tazbinu sa carem Romajaca, iii da prime za nevjestu njegovu kćer, ili da dade vlastitu kćer za ženu ili caru ili carevu sinu. valja da ovakovu njihovu nerazboritu prošnju ovakovim rječima odbiješ, veleći : I za ovu stvar ima zabrana i strašna i nepromjenljiva odredba velikoga i svetoga Konstantina, upisana u svetu trapezu sveopće kriš ćanske crkve svete Sofije, da se car romajski nikada ne srodi naro dima kojih su običaji različiti i tudji od romajske uredbe, osobito, ako je inovjeran i nekršten, izuzevši jedino Franke, jer ove je jedine izuzeo veliki onaj muž sveti Konstantin, pošto je i on lozu vukao od onih krajeva, pošto je izmedju Franaka i Romajaca velikoga srodjavanja i miješanja. I radi toga je jedino i s ovima dozvolio sklopiti ženitbene saveze carevima romajskim, što su odlični i plemeniti ti gornji krajevi i plemena. 73 ) S nikojim pako ma bilo kojim drugim narodom ne mogu to učiniti, a koji bi se to drznuo učiniti, neka se taj kao prestupnik očinskih naredjenja i carskih zapovjedi, smatra kao tudj krišćanskoj općini i neka se preda anatemi. A onaj prije spomenuti car Leo, koji je i krunu, kako je gore rečeno, protiv zakona i drsko mimo volje ta danjega patrijarka, uzeo iz crkve i stavio si na glavu, i zato odmah platio kaznu, doličnu svom teškom prestupku. — drznuo se je i ovu zabranu onoga svetoga cara odnemarati i pod ništa uzeti, koja je kako je već objašnjeno, u svetoj trapezi bila upisana,' i postavivši se jednom izvan straha božjega i naredaba sklopio ženidbeni savez sa Kaganom Hazarije, i uzeo njegovu kćer za ženu. I velika je otuda nastala sramota i za. romajsku državu i za njega samoga, kao narušitelja i preziratelja pradjedovskih naredaba. Osim toga ne bijaše on niti pra vovjerni kršćanin, već heretik i ikonoborac. Radi tih njegovih zakonu protivnih bezboštva, on se trajno izopćuje iz božje crkve i proklinja kao prestupnik i ništitelj zapovjedi vejikoga cara Konstantina. Jer, kako da jeste dozvoljeno, da hrišćani sklapaju brakove ili da se sro . t 7') Έθνικοί — svako drugo pleme osim Bizantinaca. Exteri : de cerimon. II e. 48. Narod božji, to jest Bizantinci su Χάος, a drugi su έθνος, Rambaud; p. 302. 73 ) Ovdje je Konstantin Cicero pro domo, jer je i njegov sin imao porijeklom Frankinju za ženu. Vidi gl. 26. de adm. imp.
