VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 37

37 Isto tako valja, da se brineš i skrbiš i ža vlažnu vatru,

10

) koja se iz

bacuje sisaljkama (sifonima), pa ako bi se kada neki osmjelili, i ovu tražili, kako su je mnogokrat od nas tražili, ovim ih mo.žeš riječima odbiti i otpraviti

: ,.J ovo je bilo javljeno i objašnjeno po angjelu velikomu i prvomu caru krišćaninu sv. Konstantinu. I ο tom je velike naloge do

bio (car) od angjela, ο čem smo od otaca i djedova potpuno vjerno obavješćeni, da se (vlažna vatra) smije praviti samo u kršćana i u gradu, kojim oni carstvuju, i nigdje drugdje, a niti se smije u drugi koji narod poslati ili ga naučati. A da bude veliki taj car ο tome sigu

ran i za svoje nasljednike, dao je upisati u svetu trapezu božje crkve ukletvu, da se onaj, tko bi se drznuo od te vatre dati u drugi narod, nema niti kršćaninom zvati, niti biti dostajan časti ili vlasti kakve, pa ako tko slučajno takovu (vlast) drži, ima se iz nje izbaciti, na sve vijekove proklinjati i ruglu izložiti, bio on car' ili patrijarh ili koji god drugi čovjek, bilo vlastodržac

71

), bilo podanik, koji hi pokušao prekoračiti ovu zabranu. I opomenuo (sokolio) je svakoga (car), koj ima ljubavi i straha božjega, da se žuri onoga, koji bi takova što poduzeo da učini, kao općega neprijatelja i prestupnika te velike zapovjedi, ukloniti i najtežjoj smrti predati. Slučalo se jednoć — zlo svagdje nadje prilike —, da je doba Konstantinova) razumjevati Gvozd (Kapelu). Tako Panier: (A magyar nemzet törtenete az Arpadhäzi kirälyok alatt, Budapest 1900:), koji ipak veli, da Magjari taj kraj nijesu naselili, već je tek ostao od njih ovisan. Sam pako kraj nije imao nikoju organizaciju, već sastojao iz raštrkanih sela. Ovo stajalište je pače i Kardcsonvi (Krtekezesek a törteneti tudomänyok köreböl, kiadja a magy. tudom. akademia, XXXIV. 2.) zabacio, veleći. da za vrijeme sv. Stjepana nijesu Magjari imali ni Medjumurje, jer bi se to vidjelo iz imena mjesta Karäcsony'x tvrdi, da je staru Slavoniju držalo Nje

mačko carstvo sve dok je Ladislav nije u proljeću 1083. osvojio. Sišić: Gesch. 125., 348. op. 1. otklanja Karacsonyijevu tvrdnju, veleći: „Diese merkwürdige Behauptung entbehrt jedes Beweises, ja keine Urkunde oder Chronik enthält nur die leiseste Andeu

tung, dass es damals zu irgend einem Ziisammenstosse zwischen Ungarn und Deutsch

land gekommen wäre". 70

) Kedren I. 765 (Patr. 835) nam priča, da je grčku vatru pronašao neki Ka

linik iz Heliopola, koji je pobjegao k Romajcem. Uslijed te vatre uništeno je brodovlje Arapa kod Kizika. Od njegova roda potiče obitelj l.amprosa, koja još sada (za vri. jeme Kedrena) pravi tu vatru. Spominju tu vatru Ann. Cavenses (M. G. ss. III. 187, ad a. 669 umjesto 679). I Nesiorova kronika, XXV. (Ed. Miklošić, p, 23.) priča, kako su Grci uništili svojom vatrom Igorovo brodovlje, pa su Rusi, došavši kući kazivali

: Jakože molnija (munje), jaže na nebesehi., Greci imutr> u sebe, i sija puštajušte zezahu nasi,. Isto pripovjeda i Ltudprand, Autapod. V. 15. Sv. Karamsin, njemačko izdanje. Riga, 1820. I. 121 (320). 71

) Grčki άρχων; to znači u carevo vrijeme visokoga činovnika. To του άρχοντος όνομα γενικόν lott, και. σημαίνει και άντας το''>ς επαρχιών διοικητάς. Leon & Const. Del. leg. tit. VI. a. Nalazi se već i u: Epanagoge legis ISasilii et Leonis et Alexandri, Zaehariae: Collectio libror. iuris graecoromani ineditorum. Leipzig 1852. Sr. Vogt: Op. c. 187.