VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 30
30 što ih imaju na ladjama, a robovi ih u lancima prenose kopnom 6000 koraka, dok ne predju prag. I tako jedni vukući, a drugi na ledjima noseći, prenose svoje čunove preko praga, i tako spustivši ih u rijeku, natovare ondje stvari, udju i opet otplove. Došavši do petoga praga ruski Varufor, a slovenski Volni prag (V^lntij prag) zvanog, jer na dunja veliku baru, opet prenose čunove preko zavoja rijeke, kako kod prvoga i drugoga praga. Pa dolaze do šestoga praga, ruski Leanti zva noga, a slovenski Vrući, to jest vrijenje vode. Jednako predju i ovaj, pa od njega otplove i dodju do sedmoga praga, koga zovu ruski Stru vun, a slovenski: Naprezi („na praze" 44 ), što znači mali prag. Tada prelazu preko prijelaza Kranija, kojim prelaze iz Rusije Hersonci, a Pe čenezi u Herson. Ovaj prelaz imade širinu hipodroma, a visinu od ozdo, dokle okom segneš, i do kud stigne strijelčeva strijelica. I tamo dodju Pečenezi i napadaju na Ruse. Prešavši ovo mjesto dolaze do otoka zvanoga sv. Grigorij, na ko jemu obavljaju svoje žrtve, jer je na onome mjestu vrlo veliki hrast. Žrtvuju pako žive ptice; naokolo meću i strijelice, drugi opet koma diće hljeba i mesa, ili tko što ima; to je već tako njihov običaj. A i žrijeb bacaju za ptice, koje će zaklati i jesti, a koje žive pustiti. Od ovoga pako otoka, dok stignu do rijeke Zeline, Rusi se boje Pečenega. Kad se odavle otisnu, dodju za četiri dana plovidbe do jezera, gdje je ušće rijeke, ä u njemu je otok sv. Eterija. Stigavši pako do ovoga otoka, odmaraju se tamo do dva i tri dana, i urede, na koliko treba, opremu čunova svojih: jedra i katarke 45 ), i krmila, što sobom imadu. Kako je ušće te rijeke ovo jezero, kako je rečeno, koje se proteže do mora, a prema moru leži i otok sv. Eterija, to polaze k rijeci Dnjestru 46 ), te došavši sretno tamo, opet otpočinu. A kada je lijepo .vrijeme, uvezu se u rijeku, nazvanu Bijelu. I jednako otpočinuvši se ondje, natrag se otisnu i dodju u Zelinu, u tzv. parakladij rijeke Dunava. 47 ) Nu sve dok ne prodju rijeke Zeline 48 ), trče uz njih Pečenezi, pa kad po više puta more izbaci čunove na zemlju, iskrcavaju ih svih, da se tako zajedno stave na suprot Pečenezima. Od Zeline pako dalje ne boje se više ni koga, već ušavši u zemlju Bulgariju dolaze u ušće Dunava. A od Dunava dolaze u Konopu, a od Konope u Kostanciju uz Rijeku Varne 49 ), **) Manojlović: o. c. p. 35. * 5 ) kätarka, jarbol na maloj barci. i6 ) U textu je pogrešno Δάναπριν. 47 ) Meursius: gdje se Dunav dijeli u rukave; Laskin, prevodi sa rukav. Manoj lović, p. 36 op. 3. pita, nije li možda slovenska riječ: prijeklad, Ovo je mnogo prihvat ljivo; možda se je tamo običavalo roba prekladjivati (pretovarivati), i to tim više, jer je gl. 9. očito prikaz trgovačke ruske karavane. Na pragovima Dnjepra prevaža robu roblje, koje sobom vode, (Ibidem : p. 38). * 8 ) Zelina (Sulina?) kao da je sadašnja kilijska rastoka dunavska. Manojlović, o. c. 36. *·) seil, grada Varne.
