VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 242

242 kako se i Teodozije kao biogradski biskup spominje već od god. 1059,/

6

) to bi ta isprava mogla spadati već u god. 1060. Prema tome mogao je Zvonimir u doba vjeridbe (ili ženidbe g. 1064.), a po tom možda i u doba tobožnjega ugarskonjemačkoga rata (g. 1063—1064. biti hrvatskim banom u opće (ali ne posebnim slavonskim) kao na

sljednik bana Gojča. Kao takovu sezala mu je vlast sve do Drave, pa je zato mogao doći u dodir i poznanstvo s ugarskim dvorom i dobiti otuda jednu kraljevnu za ženu, a nije nužno i iz ove zadnje okolnosti izvoditi zaključak, da je morao biti nekakvi posebni ban „Slavonije" kako to čini Šišić. Iz svega ovoga slijedi dakle, da ova koruškohrvatska vojna, koju spominje ugarska kronika, nije mogla biti u doba njemačkougarske borbe (g. 1063.) i za kralja Krešimira« IV., kako uzimlje Šišić, nego doista za kraljevanja Zvonimirova (negdje g. 1081/2) kao posljedica one velike borbe između carstva i papinstva, kako uzimlje Rački

17

). Da bi lakše svladao svoga velikoga protivnika cara Henrika IV., papa je Grgur VII. gledao da dobije na svoju stranu ostale kršćanske vla

dare, među njima i Zvonimira. U to ime otpremio je on (g. 1078.) njemu svoga legata kardinala Petra 18

). Ne navodi se doista svrha ovoga kardinalova boravka u Hrvatskoj, ali nema dvojbe, da je on došao amo u rečenu svrhu, jer nam se nigdje ze veli, da je on došao amo samo radi takovih posala, koji bi se ticali jedino Hrvatske (na pr. zbog obdržavanja pokrajinskoga crkvenoga sabora). Budući da je Zvo

nimir imao svoju krunu zahvaliti papi i zato njemu kod krunidbe svečano prisegao vjernost, nema sumnje, da je kardinal uspio sa svo

jom zadaćom« kod kralja Zvonimira. Da je ovaj imao biti povučen u ovu veliku raspru između pape i cara, naslućuje se iz riječi njegove isprave od te god. 1078., kojom on poklanja spljetskoj nadbiskupiji župu cetinsku, a te glase : „To sam zato učinio, da Bog i gospod naš Isus Krist i slavna mu mati i djevica, sveti također Petar i blaženi Dujam podijele zemljama (misli se: papine lige) snage i pobjedu pro

tiv osnova svih neprijatelja, da izmole na nebesima kod vrhovnoga suca oproštenje grijeha i da se udostoje pripraviti slavu.™) I doista skoro zatim zaprijeti Hrvatskoj pogibao sa zapada od nekoga „plemenitoga viteza" Vecelina. Tko je taj Vecelin bio i otkuda je imala uslijediti navala na Hrvatsku, nije nam poznato, ali je naj

vjerojatnije, da je on bio ili istranski ili kranjski vazal (ministerijalac) akvilejskoga patrijarha Henrika (1077—1084.) ;

20

) budući da je ovaj 16

> Ibid. br. 40. str. 51. >

7

) „Borba južnih Slovena" u „Radu" XXVIII. str. 171179. ,8

) On se te god. 1078. spominje u hrv. ispravama u Spljetu i Šibeniku [Do

cumenta br. 101, 102, i 103. (dotično 111.), str. 119—132.)]. 1S

') Documenta br. 99. str. 117. — Šišić „Gesch. d. Kr." I, 303. ») Tako uzimlje Šišić „Gesch. d. Kr." I, 305.