VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 241

241 ljetopisa Ivana Goričkoga, da je Zvonimir bio tada ban, jer nije vjero

jatno, da bi ga ugarski dvor zaručio bio sa svojom rođakinjom, kra

ljevnom, da je bio samo obični plemić, a ne podjedno i veliki dostojanstvenik i prvi doglavnik hrvatskoga kralja. No nije on bio neki posebni „slavonski" ban, kako uzimlje Šišić, nego hrvatski ban u opće, jedini ban čitave hrv. države. Doista se Zvonimir kao ban spominje u ispravama istom god. 1070—1073.,°) dok se g. 1069. spominje ban Gojčo.

10

) No u ovoj zadnjoj ispravi mora biti u godini pogrješka (an. milesimo LX1X. mjesto LIX.), jer se u njoj među svjedocima navodi L(aurentius) episcopus (a ne archiepiscopus, što je on g. 1069. bio), a to je on mogao biti najkasnije g. 1059. (osorski biskup), budući da se' već g. 1060. u jednoj ispravi piše „Laurentius, apsarensis episcopus a spalatinis et a cuncto consilio archiepiscopus electus." n

) Jednako se u toj ispravi (br. 56.) među svjedocima spominje kao hrvatski biskup i?(ainerius), a tàj to nije mogao biti g. 1069.. jer se te god. spominje kao hrv. biskup Anastazije l2

) ; prema tome je najvjerojatnije, da rečena isprava spada u g. 1059. Gojčo se još spominje u jednoj nedatiranoj Kresimirovoj ispravi,

13

) koju Rački stavlja u god. 1065. po prilici, ali ona rriože biti i starija. Rački ju stavlja u tu godinu zato, jer se u njoj navode kao svjedoci biskupi : Teodozije (biogradski) i Rajnerije (hrvatski — kninski). Budući da se g. 1066. navodi kao biogradski biskup Dabro,

u

) to ova isprava mora biti starija od g. 1066. ; a budući da se po mnijenju Račkovu i Rajnerije kao hrv. biskup, spominje istom g. 1066. (također u br. 51.), stavlja on poradi toga rečenu ispravu u g. 1065. po prilici. No Rački je previdio, da se Rajnerije spominje kao biskup već g. 1060.,

15

) pa. (oslanjajući se na Thurocza), pače valjda ni prije Zvonimirova uzvišenja na hrvatski prijestol. To nije moguće, jer se u ispravi od g, 1078. (Documenta br. 101. str. 119.) spominje kao svjedok Zvonimirov sin Radovan; kad bi se Zvonimir istom kao kralj (od g. 1076.) oženio bio, onda bi mu Radovan g. 1078. bio istom godinu dana star, a takovo malo dijete jamačno na bi navodili u ispravi kao svjedoka. Nasuprot ako uz

memo, da se Zvonimir vjenčao s Jelenom negdje g. 1064. ili 1065., onda bi Radovan g. 1078. bio 12—13 godina star, a kao takav mogao je biti naveden kao svjedok. Predmnjeva Huberova bila bi jedino onda vjerojatna, kad bi uzeli, daje Radovan bio Zvonimirov sin iz kojega prijašnjega braka (a ne iz braka sa Jelenom), ali za to ne

mamo nikakove potvrde. ,J

) Documenta br. 60, 63. i 74. str. 80, 85. i 95. 10

) Ibid. br. 56. str. 75.' n

) Ibid. br. 42. br. 59. I3

) Ibid. br. 55. str. 74. — Ta je okolnost navela Račkoga, samo da uzmogne rečenu ispravu br. 56. staviti u g. 1069., na tvrdnju, da je slovo /^(ainerius) u toj ispravi pogrješno mjesto Anastasius) ali nije tako, jer je pogrješka u godini. 13

) Ibid. br. 49. str. 65. u

) Ibid. br. 51. str, 66. 1S

) Ibid. br. 42. str. 59., doista kao nonensis episcopus, ali je to očita pisareva pogrješka, jer tada još nije bila obnovljena ninska biskupija. Srv. Šišić „Gesch. d. Kr." I, 231. bilj. 3.