VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 240

240 No i glede povoda rutu valja primjetiti, da bilo začudno, da je Hrvatska upletena bila u rat ugarskonjemački, koji se nje nije ticao, jer nju kao državu nije nimalo interesiralo, da li je u Ugarskoj kra

ljem Bela I. ili Salamon. To se i doista moglo ticati Zvonimira, ako je već tada bio zetom kralja Bele I., ali nije same hrvatske države. Stoga to ovu državu i nije trebalo smetati, izim da uzmemo, da je Zvonimir svoj položaj kao ban (ako je to tada bio) upotrebio na to, da kralja navede, da se zauzme za njegove rođake. No to nije nipošto vjerojatno, da bi hrv. vladar samo radz roda banove žene išao zaplesti svoju državu u rat s Nijemcima, ako ne bi tomu bilo dubljih, politič

kih razloga. Međutim dvojbeno je i to, da li je već tada (g. 1063.) Zvonimir bio zet Bele I.? Šišić (o. c. I, 256, bilj. 1.) veli, da su se Beli I. kćerke Sofija i Jelena rodile poslije njegova povratka iz Poljske u Ugarsku (oko g. 1047.), a da su se negdje g. 1061. udale, prva za Uodalricha, a druga za Zvonimira. Ako sad uzmemo, da se je Sofija rodila negdje g. 1048., a Jelena g. 1049., onda bi se prema tome prva udala sa, 13 godina, a druga sa 12 godina, što je svakako nevjerojatno. Po tome dakle nije vjerojatno ni to, da je Zvonimir u vrijeme rata ugarsko

njemačkoga g. 1063. bio zetom Bele I., a onda nije moglo biti ni tobožnjega povoda ratu na Zvonimira i Hrvatsku. Bit će, kako se čini, vjerojatnije, što veli Rački, da je Zvonimir kao ban prisustvovao u Pečuhu krunidbi kralja Salamona (na uskrs 27, ožujka 1065,, ali je točnije: 11. travnja 1064.), i da je tom prigo

dom zaručen s Jelenom. 8

) Jednako će se moći vjerovati vijesti t. zv. s

) „Borba južnih Slovena za državnu neovisnost u XL vijeku" u „Radu" XXVII. (1874.) str. 98—99. On se pri tom oslanja na tobožnji ljetopis Ivana Goričkoga (ap, Kercselich „De regnis Dalm., Croat et Slavoniae notitiae praeliminares" Zagrabiae s. a. str. 101 — 102.), koji veli: „Quibus pacatis (anno) 1064. Quinqueecclesiis coronatus est Salamon. Eadem occasione bano Svinimir ducum sororem, uxorem datam volunt." Međutim ovaj bi ljetopis imao biti kasniji falsifikat, kako uzimlje Klaić („Ocjena odlomaka iz kronologije ili ljetopisa Ivana arciđakona" u „Izvješću o vel. gimnaziji u Za

grebu g. 1873 4." str. 1—22.), a uza nj pristaje i Šišić („Gesch. d. Kr." I, 209, bilj. 2.). Dr. M. Sufflay („Janos Gercsei föesperes krönikaja torédékero'l" u „Szazadoku" g. 1904. str. 511—536) brani opet vjerodostojnost ovoga ljetopisa, a Rački („Documenta" br. 230. 1, str. 473.) uzimlje, da je ovo neka kasnija kompilacija iz starijih izvora sa kompilatorovim dedukcijama. Prema tome bi ova vijest o Zvonimiru mogla biti uzeta iz kojega nama nepoznatoga izvora. — Rački (o. c. u „Radu" XXVII, 97.) uzimlje po AI. Büdingeru „Ein Buch ungarischer Geschichte" Leipzig 1866. str 24.), da je krunidba bila 27. ožujka 1065., no Gy. Pauler („A magyar nemzet törtenete" 2. izd. Budapest 1899. str. 113.) veli: 11. travnja 1064., a i sam Ivan Gorički navodi g 1064. — Ljetopis veli, da je Jelena tada „dana na ženu" Zvonimiru, što Rački shvaća tako, da je ona tada samo zaručena bila za Zvonimira (a istom kasnije udana) Kako je Jeleni tada moglo biti istom oko 15 godina, ovo bi nagađanje Račkovo moglo biti vjerojatno, ali zato ipak nije isključeno, da se je ona tada već i udala za Zvonimira. I Dr. Alf. Huber („Geschichte Österreichs" Gotha 1885. str. 323. bilj. 2.) je toga mnijenja, da se ovo vjenčanje nije obavilo prije g. 1066., kako Büdinger (1. c.) uzimlje