VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 239
239 nam nikakvi povod ratu. Šišić (o. c. I, 256.) zato naslućuje, daje ona u savezu s ratom njemačkoga kralja Henrika IV. protiv ugarskoga kralja Bele I. (1061—1063.), koji je on vodio od kolovoza do konca listopada 1063. na korist ugarskoga kraljevića Salamona, koji se tom prigodom oženio s Henrikovom sestrom Juditom. Ban Zvonimir da je tada već bio zet Bele I., pa zato da je moguće, da su na njemačkom dvoru i njega držali protivnikom Salamonovim i zato na nj poslali vojsku iz vojvodine Karantanije, upravljane tada istarskokranjskim markgrolom Uodalrichom, koji je također bio zet Bele I. (imao je nje govu prvu kćerku Sofiju), a po tome pašanac Zvonimirov ; sam Uodal rich da je lično pratio kralja na njegovoj vojni u Ugarskoj. Kad su ove koruške čete zaposjele pograničke krajeve Hrvatske, kralj hrvatski da nije mogao dovoljno poduprijeti bana Zvonimira, jer je odveć bio zabavljen nutrnjim neredima, koje je prouzrokovalala zabrana slavenske liturgije i ostale crkvene reforme, pa zato da se ban obratio za pomoć na ugarski dvor. Ovdje su se doista iza nagle smrti kralja Bele I. iz mirili novi kralj Salamon i vojvoda Gejza, ali budući da po svoj pri lici markgrof Uodalrich nije htio Hrvatima vratiti oteti kraj, poslaše oni ovima u pomoć četa, koje zajedno sa Zvonimirom istisnuše Koru tance iz Hrvatske. Međutim ovaj povod i ovakav tečaj rata slabo su vjerojatni. Što se tečaja rata tiče, nekako je čudno, da korušku vojsku, koja je išla na Hrvatsku, ne vodi sam glavar koruške vojvodine Uodalrich, nego se on nalazi u kraljevom taboru u Ugarskoj. Hrvatska je za Krešimira IV. bila moćna država, pa se zato nà nju ne bi mogao usuditi na va liti samo dio koruške vojne sile, nego je zato poduzeće bila potrebna čitava vojna sila Karantanije, a u tom slučaju morao bi ju voditi sam glavar vojvodine lično, a ne bi on mogao biti u kraljevoj okolini. Dalje nije nipošto vjerojatno, da bi Hrvatska radi ovih vjerskih pokreta bila tako oslabljena, da ne . bi mogla sama odoljeti Korušcima, nego bi tre bala pomoći iz Ugarske. Tim pokretima bili su zabavljeni u prvom redu crkveni glavari (biskupi i papa), a ništa nam se ne kaže, da je i svjetovna vlast bila u njih upletena i da bi njima sile državne bile sputane. Pa sve kad bi i uzeli, da je i svjetovna vlast s tim pokretima bila zabavljena i time oslabljena, nema ipak sumnje, da bi se ovi namah stišali, kad bi poradi provale neprijatelja zaprijetila pogibao do movini, pa bi sve ustalo na obranu njezinu, i ona ne bi trebala tuđe pomoći. Napokon je nevjerojatno, da bi se Uodalrich ustezao obusta viti neprijateljstva s Hrvatima i vratiti im oteto, kad bi svrha ratovanja bila postignuta. Nijemci nisu išli ni za kakvim osvajanjem, nego za tim, da pribave krunu svome štićeniku Salamonu. A kad su to postigli, nisu više imali razloga dalnjemu ratovanju, pa su se tomu jamačno i Korutanci imali pokoriti, a ne na svoju ruku dalje ratovati.
