VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 238
238 Šišić (o. c. I, 255.) osniva svoj sud još i na tom, što drži, da se iz slijeda riječi ugarske kronike 5 ) može razabrati, da je Zvonimir tada bio na čelu onih pograničkih krajeva hrvatske države, koji su graničili uz Karantaniju i Ugarsku (dakle t. zv. „Slavonije"). No to se iz tih riječi ne može zaključiti. ^4ko su Korutanci zauzeli pogra ničke krajeve hrvatske i Zvonimir ih od tuda protjerao, zar je on morao biti poglavar baš tih krajeva? Je li ga nije mogao kralj i iz središta ili iz kojega drugoga kraja svoje države poslati s vojskom na među državnu, da ju brani? Klaić 6 ) je jasno dokazao, da Hrvatska za narodne dinastije nije iinala u isto doba više banova, nego uvijek samo po jednoga, jer u svim ispravama hrv. vladara navodi se poimence samo jedan ban. Šišić, (o. c. I, 254.) pobija ovaj argumenat time, što veli, da se to, što se više banova ne spominje po imenu, dade rastumačiti tom okol nošću, da su do nas došli samo takovi pismeni spomenici, koji se od nose jedino na neke primorske samostane, poglavito na one u "Zadru, Spljetu i Biogradu. Ti pako dalmatinski samostani da su spadali u vladalačku sferu (uže) Hrvatske, u kojoj je bio banom Gojčo, pa zato se on i spominje u ispravama, koje se tiču te Hrvatske, jer Šišić drži, da se Gojčova banska vlast protezala po onom kraju, u kojemu se on spominje (u ispravama) Prema tome uzimlje Šišić, da bi se u ispravama tako zv. Slavonije moralo nalaziti ime slavon. bana Zvonimira, kad bi nam one bile uščuvane. No ova predmnjeva ne će biti opravdana. Kralj, donacije, potvrdnice i t. d. izdavale su se na kraljevskim vijećima, koja je kralj držao u svojim raznim kr. dvorcima (coenaculum, villa regalis). Kako su se na tim vijećima rješavali poslovi čitavoga kraljev stva (a ne samo pojedinoga kraja), to su naravno na njima sudjelovali i državni dostojanstvenici i viši službenici cijeloga kraljevstva (u ko liko nisu bili zapriječeni), a ne samo jednoga kraja; to se vidi otuda, što kraljevske isprave, izdane nakon vijećanja u tim kraljevskim vije ćima, potpisuju kao svjedoci svi prisutni župani iz raznih krajeva, a ne samo župan dotičnoga kraja, o kojem se radi. 7 ) Prema tome bi i svi banovi sudjelovali u kralj, vijećima, da ih je bilo više (jer nije vjerojatno, da bi baš svakiput bili zapriječeni svi osim jednoga). Zato moramo zaključiti, da se više banova ne spominje po imenu jedino zato, jer ih u isto vrijeme nije bilo više, kako tvrdi Klaić; prema tome dakle nije ni Zvonimir mogao biti slavonskim banom u doba te tobožnje borbe između Karantanije i Hrvatske u god. 1063/4. Nevjerojatnošt spomenute borbe proizlazi i otuda, ako se obazremo na tobožnji povod i tečaj njezin. Sama ugarska kronika ne spominje 5 ) „qui (sc. Curantani) tunc marchiam Dalmatie occupaverant." s ) „Banovi hrvatske narodne dinastije" u „Vjesniku hrv. zemaljskoga arkiva" god. I. 1899. str. 65 72. 7 ) Documenta br. 40, 45, 55. i 69. str. 51, 62, 73—74. i 90,