VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 237

237 No ova predmnjeva ne će biti opravdana. Ponajprije moramo primjetiti, da bi bilo čudno, kad bi izvor, govoreći o ratu između Hrvata i Korutanaca, spominjao samo jednoga dostojanstvenika {bana Zvonimira), koji vodi rat i traži pomoći u susjednoga vladara, a ne samu glavu te države (kralja Krešimira IV.), koji jedini reprezen

tira tu državu. Međutim ako se i ne obazremo na ovo, nastaje dalnje pitanje, je li doista moguće, da ono rex pogrješno stoji mjesto banus, t. j. je li je doista Zvonimir tada bio banom u hrvatskoj dr

žavi? Sam Šišić navodi (o. c. I, 256.), da je u Hrvatskoj bio između g. 1060. i 1*069. banom Gojčo; no budući a'a Krešimir u ninskoj ispravi od g. 1069. govori o svojim banovima*) drži on, da je tada u Hrvat

skoj bilo više banova, pa zato da je uz „hrvatskoga" bana (od Ne

retve do Gvozda) Gojča bio i Zvonimir banom „slavonskim" (od Gvozda do Drave). No iz onih riječi ne može se to zaključivati, jer su one puka fraza, koja ima označiti kraljeve doglavnike u opće ; to se vidi i otuda, kako su te riječi poredane, jer da one nešto više znače, ne bi banovi bili navedeni na trećem mjestu istom pred kapelanima, a vidi se to i otuda, što nema u ispravi nikakova bana potpisana kao svjedoka, dakle unatoč toj frazi („residens una cum . . . banis") nije valjda ban tada ni bio prisutan u Ninu. Jednako sudi i Rački

4

) veleći „da nas to („banovi") ne smije smetati, jer ovdje ta riječ znači višega dostojanstvenika u opće, kao što se razabira iz samoga poređaja ri

ječi . . . Ovo drugo značenje sačuvalo se je i u kasnija vremen a (v, Daničić „Rječnik hrv. ili srp. jezika ad v. ban)." nidbe Salamonove u Pečuhu na Uskrs god. 1064. i prije provale Pečenega u Erdelj 1068. — Ignaz A. Fessier „Geschichte von Ungarn" 2. Aufl. bearb. v. E, Klein, I. B. Leipzig 1867. str. 165. stavlja ju u g. 1066. — Svi ovi historičari ne navode nikakova razloga ovoj vojni). Biidinger (o. c. str. 23—24.), koji ovu vojnu također stavlja u g. 1066., navodi ipak neki razlog za tu vojnu. On drži, da je Zvonimir bio potomak hr vatske kraljevske kuće, pa kao takav da je težio za nasljedstvom na hrv. prijestolju (istisnuvši Petra, sinovca kralja Krešimira IV.). Radi toga da su Hrvati (Büdinger naime emendira riječ ug. kronike Carantanos u Croatas) navalili na zemljište Zvonimira, koji se tad obratio za pomoć na svoje madžarske rođake, koji su mu onda doista došli u pomoć. Međutim Zvonimir nije imao nikakove posebne oblasti, kojom bi bio upravljao, niti je bio kakvi rođak hrv. kraljevske kuće. Može biti vjerojatno, da je Zvonimir iza ženidbe s jednom kraljevnom radio o tom, da se jednoč popne na kraljevski prijestol na štetu kraljevske porodice, ali ne će biti vjerojatno, da je on to pravo htio postići još za života kralja Krešimira IV., i to spomoću strane vlasti, naime Ugarske. Ženidba s ugarskom kraljevnom jamačno mu je podigla ugled u zemlji, tako da je on sebi mogao pribaviti pristaša i stvoriti stranku, da.se tako u slučaju ispražnjenja prijestola ovoga dočepa, ali nije vjerojatno, da bi on tuđom silom još za života Kresimirova htio sebe nametnuti za nasljednika. 3

) „in nostro nonensi cenaculo residens una cum nostris iupanis, comitibus atque banis, capelanis etiam nostre regalis aule" (Documenta br. 55. str. 72.). 4

) „Hrvatska prije XII. vijeka" u „Radu" LV1, 138. bilj. 4. 17