VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 236

236 îo. Ö hrvatskokoruškom ratu. Stara ugarska kronika pripovijeda, da je Zvonimir, kralj Dalma

cije, šurjak kraljevića i vojvode Gejze, zamolio ovoga i ugarskoga kralja Salamona,da bi mu lično priskočili u pomoć protiv njegovih neprijatelja Korutanaca, koji su mu tada zauzeli bili marku "Dalmaciju. Kralj i vojvoda da su tad doista sabrali vojsku, otišli u Dalmaciju i otetu (t. j. Dalmaciju} njemu povratili. Nato on (Zvonimir) pokloni obojici kraljevskih darova i dragocjenih haljina, pa mnogo zlata i srebra.

1

) Međutim Sišic (o. c. I, 255.) uzimlje, da u ovoj vijesti ugarske kronike mora biti pogrješka u oznaci Zvonimirovoj, naime da mjesto ,,rex" mora biti „banus", prema tome da ova borba Zvonimirova s Korutancima nije bila u doba njegova kraljevanja, nego u doba, kad su Salamon i Gejza živjeli, a Zvonimir bio samo banom u doba kralja Krešimira IV., negdje između g. 1063. i 1064.

2

) x

) Chronicon pic tum Vindobonense (ed. M. Florianus „Fontes domestici historiae Hungaric." II. Lipsiae 1883. str. 170.) „Misit itaque rex Zolomerus (— Zvonimir) Dalmacie, qui sororius Geyse erat, nuncios ad regem Salomonem et ducem Geysam, et rogauit eos, ut propria persona eorum contra aduersarios suos, scilicet Carantanos ipsum adiuuarent, qui tunc marchiam Dalmalie occupauerant. Rex igitur et dux collecto exercitu iuerunt in Dalmatiam, et nblatam sibi restituerunt integre. Regi duciqe dona regalia ac preciosa pallacia (var. pallia), aurum et argentum multum donavit." Po ovoj kronici đonašaju tu vijest i kasnije kronike, n. pr. M. I. de Thurocz „Chronica Hungarorum" cap. XL

VII. str. 184. ed Tyrnaviae 1765. (Documenta br. 230, 2, str. 474—475.). .— 0 ovom ratu između Zvonimira i Korutanaca govori i Hieronimus Megiser (-f- 1616.) u svom djelu „Annales Carinthiae" Lipsiae 1612. lib. VII. cap. 32. str. 742—745. (Docum. 1. Ci), ali različito od ugarske kronike. No budući da je Megiser zloglasan falsifikator povjesni, koji je fingirao izvore, štono ih citira, ne možemo se na nj obazri

jeti. Srv. o njem Max Doblinger „H. Megisers Leben und Werke" u „Mitteilungen des Instituts für österr. Geschichtsforschung" B. XXVI. 1905. str. 431—478. i Šišić „Gesch. d. Kr." I, 305. bilj. 2. 2

) U „Priručniku" (I, 342.) pako sudio je Šišić, da se vrijeme ove borbe, ima odrediti između g 1070. i 1073. (najvjerojatnije u g. 1072.), jer se u ispravama tih godina Zvonimir spominje kao ban (Documenta br. 60, 63, i 74, str. 80, 85. i 95.). No ta okolnost ne može biti odlučna za vremensku oznaku te borbe, jer je Zvonimir mogao biti banom i prije tih godina (a vjerojatno je, da je i bio, kako ćemo još vi

djeti). Zato se Sišič sada (u „Gesch. d. Kroat.") nije vezao na te godine. No g. 1072. nije ta borba mogla biti ni stoga, jer su te godine Salamon i Gejza bili zapleteni u rat s Bizantincima (oko Biograda, Niša i dr.) (Gyula Pauler „A magyar nemzet törte

nete az Ârpadhâzi kirâlyok alatt" I. K. 2. izd. Budapest 1899 str. 116—121. — Ladislaus v, Szalay „Geschichte Ungarns* I. B. Pest 1866. str. 188 — 191. — Max Büdinger „Ein Buch ung. Geschichte" Leipzig 1866. str. 29—31.— Alfonz Huber „Geschichte Österreichs" I. B. Gotha 1885. str. 201.), pa zato oni nisu mogli doći u pomoć Zvonimiru. A te godine nije ni bilo kakvoga razloga za rat na Hrvatsku, kao ni u doba od g. 1064—1068., u koje tu vojnu stavljaju madžarski historičari (Pauler o. c, I, 115. i Henrik Marczali „Magyarorszag torténete az Arpadok koràban" 2. K Budapest 1896. str. 75. Oni ne navode godine ove vojne, nego ju stavljaju ig kru