VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 232

232 I sam tečaj onodobnih historičkih dogođaja u Italiji dokazuje nam, (kako sam već u onoj svojoj raspravi naveo), da je papa danskomu kraljeviću htio dati Robertovu državu, a ne Hrvatsku. Robert Guiscard trajno se opirao njegovoj vlasti i radio protiv njegovih interesa, da ga je papa ne samo izopćio iz crkve (10. ožujka 1074.), kako rekosmo, nego ga je i htio odstraniti s prijestola, stim više, što je on bio na putu njegovim dalnjim i većim osnovama. Papa je naime na zamolbu bizant. cara Mihajla VII. snovao o tom, da sjedini istočnu crkvu sa zapadnom, a onda da digne križarsku vojnu na pogane i muhame

dance. No dok je u donjoj Italiji vladao njegov neprijatelj Robert, nije se ta osnova mogla provesti. Zato je trebalo najprije pokoriti Nor

mane, odstranivši Roberta, a onda ići u Carigrad na obranu Bizan

tinaca od Saracena. Sam svojim silama nije to mogao papa izvesti, nego je u tu svrhu trebao pomoći kršćanskih vladara. Zato je on za

tražio četa od grofova : Vilima od Burgundije, Rajmunda od St. Gil

lesa i Amadeja od Savoje, onda markgrofice Beatrice bd Tuscije, nje

zine kćerke Matilde i supruga ove potonje vojvode Gotfrida od Donje Lotaringije, pače je pozvao (1. ožujka 1074.) i sve kršćanske vladare u opće, da priskoče u pomoć svojoj prekomorskoj braći (Bizantin

cima).

26

) I doista su mnogi (Beatrica, Rikard od Capue, Gisulf od Salerna, Pizanci i ravenski nadbiskup Guibert) obećali i djelomice i donijeli papi pomoći i on se (početkom lipnja 1074.) uputi iz Rima na vojnu, ali buna u Tusciji prisili papu, da napusti zasada svoju osnovu o vojni na Roberta. Jednako je obustavio i pripreme za vojnu na Saracene, jer je bio dobio vijesti, da su pogani na istoku odbijeni; zato je odlu

čio čekati,, kako će se tamo prilike dalje razvijati.

27

) Pa se sa strane i pape i Roberta Guiscarda stalo raditi o tom, da dođe do nagodbe i mira između ove dvojice, ali to nije ipak uspjelo.

28

) 26

) U pismu na Vilima od Burgundije (od 2. veljače 1074.) veli papa, da treba pomoći: B

ut, pacatis Normannis, transeamus Constantinopolim in adjutorium christianorum, qui, nimium afflicti creberrimis morsibus Saracenorum, inianter flagitant, ut šibi ma

num nostri auxilii porrigamus" („Registrum Greg VII. lib. I. ep. 46. ap. Jaffé o. c. II, 64.). — Poziv od 1. "ožujka i. g. na „omnes christianos" ibid. II, 69. lib. I. ep. 49. — U pismu engleskom kralju Vilimu usvojitelju (od 4. travnja 1074.) tuži se papa, kako trpi mnoge progone i zasjede od heretika (tu misli jamačno na Normane), pa da mu je dužnost, da se brani od tih nevolja. Vojvodi pako Gotfridu predbacuje (7. travnja 1074.), da mu nije poslao obećanu pomoć, pa ga pozivlje, da to učini. (Ibid. II, 89. i 91. lib. I. ep. 70, i 72.). "') Tako javlja on sam Vilimu, grofu od Poitiersa (u pismu od 10. rujna 1074.)' koji mu je htio poslati pomoći protiv pogana (Reg. Greg. VII. lib. II. ep. 3. ap. Jaffé o. c. II. 111.). 28

) U pismu (od 16. listopada 1074.) javlja papa Beatrici i Matildi, da se je Fobert htio s njim izmiriti i priseći mu vjernost, ali da on iz stanovitih razloga zasada