VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 211

211 vjerni odjek tamošnjega dvora i vladavine, ne opaža se u tom nikakva promjena u 2. desetini XI. stoljeća, dakle poslije Držislava, jer oni hrv. kraljeve sveudilj zovu ap/ovtsç, ne priznavaju ih po tome kraljevima. Ovi dakle bizant. pravni nazori, naročito glede Hrvatske i Dalmacije, ne mogu se dovesti u sklad s pomenutom tvrdnjom Tominom,

10

) nju pobija još i ta okolnost, da su biz. viadari, suvremeni Držislavu, naime Tzimisces (969—976.) i Vasilije II. (976—1025.) baš išli za tim, da unište slobodne države na Balkanu i sprave ih pod svoju vlast, što je potonjemu donekle pošlo za rukom (pokrio Bugare i Srbe), a ne da ih još uzvise podjeljenjem krune i kraljevskoga naslova. Toj Tominoj tvrdnji protivi se i spomenuta činjenica, da je Vasilije II. podupirao mletačhu politiku protiv Držislava, što bi bilo nerazumljivo, kad bi Držislav stajao bio u tako prijateljskom odnošaju prema carskom dvoru, kakov predpostavlja tako veliko njegovo odlikovanje od strane carstva. Vijest dakle Tomina sasvim je neosnovana, jer se protivi poznatim historijskim činjenicama.

11

) 10

) I Kukuljević („Prvovjenčani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune. II. Tomislav prvi kralj hrvatski" u „Radu" knj. LVIII. g. 1881. str. 44.) ističe to, kako ne samo bizant. dvorska kancelarija X. vijeka, nego i bizant. pisci (Porfirogenet X. v. i Kedren i Zoranas XI. v.) zovu hrv. vladare samo arhontima, ne priznavajući ih kra

ljevima, pa onda zaključuje ovako : „Ovi dakle državopravni nazori Byzanta ne pod

nose ni malo krivo shvaćeno mišljenje Tome naddjakona spljetskog, koji bijaše prvi ustvrdio, da kraljevi hrvatski svoje kraljevske znakove dobivahu od istočno rimskih careva". u

) Sto još Toma veli da su hrv. vladari od bizant. careva dobivali riaslove „eparh" ili „patricij", bit će istinito; takve su naslove dobivali oni hrv. vladari, koji su bili u prijateljskom odnošaju prema bizant.

.carstvu. Tako Tomislav, za koga se u spisima spljetskoga crkvenoga sabora (od g. 925.) veli: „Consulatu peragente in pro

vincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tomislao rege" (Documenta br. 149, 1. str. 187,), dakle je Tomislav imao naslov konzula, koji mu je mogao podijeliti samo bizant. car. I za Krešimira (III.) veli Toma (o. c. c. XLV, 42.), da je on bio patricij, a to po

tvrdjuju i neke italske kronike (Chronicon Barense i Lupi protospalae ap. Muratori o. c. V, 42. i 148. i Docum. br. 214. str. 434.), veleći, da je carski katapan Bugijan (Bojoannes) doplovio u Hrvatsku i tamo zarobio ženu Kresimirovu „patricissam" t. j, ženu patricijem. — Doista Tomas" ič pobija i ovu Tominu tvrdnju, ali to nije opravdano. Za Tomislava veli on (o. c. str. 30. bilj. 130.) (poput Kukuljeviča o. c. u „Radu" knj. LVIII, 25.), da ovaj nije bio carskim konzulom, jer da je riječ „consulatu" u spome

nutim spisima spljet. crkvenoga sabora pogrješno dospjela u savez 5 Tomislavom umjesto s Mihajlom, za koga da se znade iz Conslantina Porph. („De adm. imp." c. 33. ed. Bonn. III, 160.), da je bio carski „avouitatoc xal natptxtoc" (proconsul et pa

tricius) ; danas uščuvani tekst papina pisma da nije ispravan, mjesto : „Tempore Johannis papae sanctissimi, consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege et Michaele in suis finibus praesidente duce" da je možda pravi tekst glasio ovako: „Tempore Johannis papae sanctisšimi, Tamislao rege Chroatorum et Dal

matiarum, et Michaele duce, in suis finibus consulatu peragente". Doista ovi su spisi spljetskoga crkvenoga sabora došli do nas u preradjenom i donekle pokvarenom stanju, al tko zna, je li*baš ovdje kakva pogrješka u tekstu? Ako je zahumski knez Mihajlo bio prokonzul i patricij bizantinski, zar niie mogao i hrvatski knez Tomislav