VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 204

204 darski dostojanstvenik slična imena, naime tribun Dobro (ili Dabro),

40

) što je hrvatski jamačno glasilo Dobronja, dok se zadarskim priorom i carskim strategom ili prokonzulom i protospatarom zove (1033—1036.) Grgur, sin spomenutoga zadarskoga priora Madija.

47

) Grgur se prviput spominje takvim dostojanstvenikom u ispravi od g. 1033., ali je zato mogao on i koju godinu prije toga kneževati u Zadru, samo nam iz tih prijašnjih godina nije uščuvana nikakva isprava s njegovim ime

nom. Prema tome bi se ona uloga, koju Kekaumenov zadarski tôparh Dobronja igra na bizantinskom dvoru, imala pripisati prioru, strategu i protospataru Grguru zadarskih isprava, jer ovaj imade takove bizan

tinske časti i naslove, koje po prilici odgovaraju činu toparha (t. j. polunezavisnoga vazalnoga vladara), pa bi se moralo reći, da je Ke

kaumenos krivo zabilježio ime zadarskoga toparha, naime Dobronja •mjesto Grgur. Pa i doista drži Vasiljevski (u komentaru ka Kekaume

novom pripovijedanju), da se taj Grgur imade razumijevati pod Dobrö

njom naših isprava. To mnijenje prihvaća sad i Šišić, obrazlažući to time, da je Grgur morao imati dva imena, naime uz krsno ime Grgur i narodno ime Dobronja, kako to i kod tadašnjih hrvatskih vladara nalazimo (Mihajlo Krešimir, Stjepan Držislav, Petar Krešimir i Dimitrija Zvonimir). Tu identifikaciju Grgura i Dobronje osniva Šišić na tome, što Kekaumenos veli, da je Dobronja bio toparhom Dalmacije za života Romana III., kad nam zadarske isprave bilježe stratega Grgura;, prema tome da Dobronja i Grgur moraju biti identični. Medjutim je moguće, da se Kekaumenos u tom vara, što drži, daje Dobronja i za Romana III.' bio toparhom, kako ćemo još o tom govoriti; a osim toga, kako je već dobro primjetio Dušan Preradović

48

) ne govori odviše u prilog ovqga mnijenja: ta činjenica, što Kekaumenos toga dalmatinskoga toparha nazivlje imenom za Bizantinca barbarskim, naime Dobronja, dok mu je bilo pri ruci skladno grčko ime Grgur za isto lice. Zato moramo držati, da se pod Kekaumenovim imenom Dobronja ne krije prior Gr

gur naših isprava, nego da se. taj toparh doista zvao samo Dobronja, te da je on valjda ono isto lice, koje se u zadarskim ispravama (od g. 1034. i 1036.) navodi kao tribun Dobro. Kakose u ispravama Grgur zadnji put spominje kao prior i strateg g. 1036., a istom se g. 1044. navodi novi " prior Andrija

49

) moguće je, da je taj Dobro ili Dobronja bio priorom i strategom negdje izmedju g. 1036. i 1044. Ovaj vremeni razmak možemo još skratiti time, što Kekaumenos veli, ' *

J

) U dvjema ispravama od g. 1036 piše se Dobro, au jednoj od god. 1034. Dabro (Documenta br. 33—35. str. 42—44.). 41

) Documenta br. 32—35. str. 41—44. 4S

) „0 Dobrinji, hrvatskobizantinskom dostojanstveniku XI. vijeka" u „Starohrv. Prosvjeti" god. IV. str. 20. *

9

) Documenta br. 35. i 38. str. 44. i 47.