VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 205

205 da je Dobronja došao po trećiput na carigradski dvor i tu bio zasuž

njen za vladanja Mihajla IV., koji je vladao od g. 1034—1041.; prema tome je Dobronja mogao nastradati najkasnije g. 1041., i po tom biti strategom izmedju g. 1036. i 1041. No Kekaumenos nam kaže, da je Dobronja i za cara Romana III. (1028—1034.) bio dvaput na carevu dvoru. On je to mogao biti, samo tada nije bio kao prior i strateg, nego jedino kao zadarski tribun. Kekaumenos jamačno nije bio dobro upućen. Pometnja njegova mogla je nastati otuda, što je Dobronja bio paiorom i strategom onda, kad je bio bačen u tamnicu, pa je on mislio, da je takvim bio i za ona dva prijašnja posjeta u Carigradu, a ne samo tribunom. O rodu Dobronjinu ne dožnajemo ništa iz Kekaumena. Buduć, da je on obnašao visoku* čast carskoga stratega i toparcha u Zadrui nema sumnje, da je on morao biti iz odličnoga roda. A takav je bio rod Madijevaca. Zato je posve opravdana predmnjeva, da je Dobronja bio član toga roda, iz kojega su već neki članovi bili carski strategi, kao Madije i Grgur. To je stim vjerojatnije, što su nam.doista poznat, neki članovi toga roda, imenom Dabro (Dobronja). Tako je prior Ma

dije imao brata toga imena,

60

) a isto tako i sina,

61

) No budući da se u doba, kad su se zbivali oni doživljaji toparha Dobronje (negdje od g. 1028—1045.) ne pojavljuje više na pozorištu djelovanja (a valjda ni na životu) prior Madije, nego njegov sin Grgur, to je posve vjero

jatno, da ni onaj brat Madijev Dabro nije više u to doba djelovao u javnosti (a valjda više ni u životu bio), nego onaj njegov sin Dabro dakle brat Grgurov. Ovaj je obnašao čast stratega, a njegov brat Dabro mogao je biti tribun (a istom poslije brata i strateg), te će po tom biti identičan s onim tribunom Dabronom, koji se spominje u onim spomenutim zadarskim ispravama od g. 1034. i 1036. uz stratega Grgura.

52

) Iz svega ovoga, što smo rekli, slijedi dakle, da nije nipošto vje

rojatno, da su Dobronja i Grgur isto lice, nego su to dva razna lica, dva brata. Prema tome mora se i ona genealoška tabla Madijevaca, koju Šišić na str. 207. svoje „Gesch. d. Kroat." podaje,*ovako ispraviti: 50

) U jednoj zadarskoj ispravi od 15 srpnja 999. navode se medju svjedocima: „Maius prior, Dabro tribunus, frater eius" (Documenta br. 21. str. 27.). M

) U darovnici Krešimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije od g 1066. veli se, da je kraljev djed Krešimir (III.) darovao kraljevsko zemljište u Točinji „cognato suo Madio et filio eius Dabrone* (Documenta br. 52. str. 67.). 52

) Čini se, da je i Vasiljevski promijenio svoj prijašnji nazor o indentičnost Kekaumenova Dobronje sa Grgurom, jer u spomenutom (kasnijem) izdanju (od. g. 1896.) Strategicona ne govori više o toj inđentičnosti, nego samo upozoruje (na str. 13.) na to, da se ime Dobro (ili Dabro) navodi u onoj već spomenutoj ispravi kralja Krešimira (IV.) Petra od god 1066. (odnosno od g. 1072.) (Documenta br. 52.), a to je ovaj naš Dabro, sin Madija i brat Grgura. Po tome rek bi, da je i on sad toga mnijenja, da je Kekaumenov Dobronja indentičan Dabronu, drugom sinu Madijevu, a ne identificira ga više sa Grgurom. 15