VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 203

203 i dalnji zaključak, da je spomenuta Čika bila unuka ovoga (tobožnjega starijega) Madija, a kćerka njegove kćerke Vekenege, kad Madija II. nije bilo. Na gore navedenom mjestu uzeo je Šišić, da je Madije imao dva sina, Grgura i Dobronju, prvi da je bio prior, a o drugomu da nema više nikad ni traga u ostalim ispravama, no da je sva prilika, da je on bio identičan s onim Dobronjom, o kojem priča Kekaumen, a čiji se doživljaji odigraše nekako izmedju god. 1028. i 1042 — 1045., kako to uzimlje Klaić („Pov. Hrv." I, 99.). Medjutim u svojem novijem djelu („Gesch. der Kroat.". I, 208.) promijenio je on taj svoj nazor u toliko, što drži, da to nisu dva razna lica, nego .jedno, koje je imalo krsno ime Grgur i narodno ime Dobronja. Zato se moramo sad pozabaviti ovim nazorom i ispitati, je li on opravdaniji od onoga prijašnjega. Spomenuti bizantinski pisac XI. stoljeća Kekaumenos

45

) pripo

vijeda naime o spomenutom Dobronji, glavaru i toparhu Zadra i So

lina (= Spljeta), da je on triput pohodio careve u Bizantu, dvaput cara Romana III. Argyra (1028—1034.) i jednom Mihajla IV. Pafla

gonca (1034—1041.). Prviput da ga je car Roman III. lijepo primio i mnogim počastima i darovima nadario, no drugiput da ga je primio s manjom blagohotnošću ; medjutim kad je trećiput došao u Carigrad, iza nastupa na prijestol cara Mihajla IV., da ga je ovaj primio nemi

losno i pače ga nije htio pustiti kući, kad je on želio ostaviti Bizant. On stade radi toga mrmljati, našto ga car baci u tamnicu u pretoriju, zauze njegovu zemlju, pače mu zarobi ženu i sina, koje takodjer baci u istu tamnicu; za cara Konstantina IX. Monomaha (1042—1055.) umrije Dobronja u tamnici, samo sinu njegovu uspije, iako teško, spasti se bijegom. Pita se sad, tko je bio taj Dobronja? Kako je Bizant iza vojne Bojoannesove (Bugijanove) (1024.) zavladao bio opet bizantinskom Dal

macijom, nema sumnje, da se oznakom „toparh Zadra i Solina" misli namjesnika ili stratega bizant, Dalmacije, koji je ujedno bio i zadarski prior. Iz zadarskih isprava, koje su nam uščuvane, ne doznajemo ni za kakvoga priora i stratega Dobronju, ali otuda ne možemo zaključiti^ da ga nije bilo

f jer mi tih isprava nemamo mnogo, pa zato nam one i ne mogu podati potpuni popis svih zadarskih priora i stratega. Ipak se u tim (latinskim) ispravama spominje (g. 1034. i 1036.) jedan za

*

5

) „Strategicon" ed. B. WassiTiewski et V. Jernstedt u „Zapiski istorikofilologi

češkago fakulteta imp. SPeterburgskago universiteta". St. Peterburg 1896. Čast XXXVIII

, 77. — Dijelove ovoga strategicona izdao je (zajedno s prijevodom) isti Vasiljevshi i u „Žurnalu ministerstva narodnago prosvješcenija" (za g. 1881. sv. CCXV. (jun) str. 242 do 299. i sv. CCXVI. (jul.) str. 102—171. i 316357.) pod naslovom „Sovjeti i razkazi vizantijskago bojarina XI. vjeka.'' § 220. govori o Dobronji pod naslovom: „0 tome, kako ne treba lagati pred carem".